Arhiva

Ukoliko niste sigurni u to za koji recept od pregršt, koliko ih ima na internetu, da se odlučite, možda Vam naše sugestije za izbor sirovina mogu pomoći. Većina ovih sirovina je uvek dostupna u standardnoj ponudi Majstora za pivo.

Phenols (Fenoli) Grupa hemijskih jedinjenja čije je prisustvo moguće osetiti i na mirisu i na ukusu. U određenim pivima je ponekad i poželjan, na primer, u nemačkim pšenicama gde potiču od kvasca ili u dimljenim pivima gde potiču od dimljenog slada. Veće prisustvo fenola ukazuje na problem sa vodom, bakterijsku infekciju sladovine ili ambalaže u kojoj je pivo. Prepoznatljivi ukus ponekad podseća na karanfilić ili medicinske sirupe i ukus lekova.
PROČITAJ SVE

Essential Hop Oils Esencijalna ulja hmelja su izomeri koji sladovini daju specifična aromatska svojstva i ukus.
Esters Nestalni aromatski spojevi koji se formiraju kroz interakciju organskih kiselina sa alkoholima tokom fermentacije. Estri doprinose voćnim aromama u pivu i često su prisutni u ejlovima.
PROČITAJ SVE

Acetaldehyde (Acetaldehid) – organsko hemijsko jedinjenje, široko zastupljeno u prirodi, ali se i industrijski proizvodi u velikim količinama. Acetaldehid se u prirodi javlja u kafi, hlebu i zrelom voću. Biljke ga proizvode kao deo normalnog metabolizma. Smatra se uzrokom mamurluka, prisutan je u vazduhu, vodi, zemljištu, kao i u piću i dimu.
Aeration (Aeracija) – Dovođenje vazduha (kiseonika) sladovini (nefermentisanom pivu) u različitim fazama pripreme piva. Aeracija pre primarne fermentacije je važna za aktiviranje kvasca. Aeracija nakon završene fermentacije može dovesti do javljanja raznih neprijatnih aroma (oksidacija). Vidi: aerator sladovine
Alcohol by Volume (ABV) – Količina (procenat) alkohola po zapremini tečnosti (piva). Računa se tako što se FG (Final Gravity, završna gustina) oduzme od OG (Original Gravity, početna gustina) i rezultat se deli sa 0,0075. Na primer: 1.050 – 1.012 = 0.038/0.0075 = 5% ABV.
Ale (Ejl) – Ejlovi su piva u kojima se koriste kvasci gornje fermentacije. Karakteristično je još i da fermentišu na višim temperaturama nego lageri, a uglavnom se i služe na nešto višim temperaturama od njih.
Ale Yeast (Ejl kvasci) – Saccharomyces cerevisiae je kvasac gornje fermentacije koji fermentiše na 15-22C i svojim aromatičnim komponentama više doprinosi ukusu od nekih drugih kvasaca.
All Extract Beer – Pivo pravljeno isključivo od tečnog ekstrakta slada, bez sladovanog ječma ili drugih žitarica. Vidi: Starter setovi
All-Malt Beer – Pivo pravljeno u celosti od samlevenog ječmenog slada, bez dodatih šećera ili drugih sastojaka podložnih fermentaciji. Vidi: Pivski slad
Alpha Acid (Alfa kiseline) – Jedna od dve primarne smolaste tvorevine (druga je Beta kiselina) u hmelju. Kuvanjem hmelja u sladovini pretvaraju se u iso-alfa kiseline, koje su zaslužne najvećim delom za gorčinu u pivu. Tokom odležavanja piva, postoji mogućnost oksidacije alfa kiselina, čime pivo gubi na gorčini.
Aromatic hops (Aromatični hmeljevi) – Odnosi se na hmeljeve koji se dodaju kasnije u procesu kuvanja. Što kraće budu izloženi visokim temperaturama, više će doprineti aromatičnosti piva nego njegovoj gorčini. Nekoliko sorti hmelja se gotovo uvek koriste kao aromatične: Amarillo, El Dorado, Palisade, itd. Vidi: Hmelj u peletima
Attenuation (Atenuacija) – Ovaj termin se odnosi na procenat uspešnosti kvasca da fermentiše šećere u sladovini. Može da se očitava na osnovu merenja areometrom. Idealni nivo atenuacije je određen pivskim stilom i ličnim ukusom. Zbog toga što neki pivski stilovi zahtevaju više/niže nivoe atenuacije, kategorije su podeljene na:
- Visoka atenuacija: 78% +
- Srednja atenuacija: 73% to 77%
- Niska atenuacija: ispod 72%
Barley (Ječam) – zrnasta žitarica koja se koristi kao osnovni slad u proizvodnji piva i određenih alkoholnih destilata, ali takođe i u ljudskoj i životinjskoj ishrani.
Bitterness (Gorčina) – U pivu je uzrokuju tanini i iso-alfa kiseline iz hmelja. Hmeljna gorčina je dominantna na ukusu i jedna je od definišućih karakteristika pivskih stilova.
Bittering Hops (Hmeljevi za gorčinu) – Odnosi se na hmeljeve koji se dodaju u ranim fazama kuvanja sladovine. Što duže se pojedine sorte kuvaju, više će gorčine osloboditi u pivu. Poznate sorte hmelja koje se koriste za gorčinu su: Brewers Gold, Sorachi Ace, Bravo, Summit.
BJCP Beer Judge Certification Program je neprofitna organizacija nastala 1985. godine sa ciljem da promoviše kvalitetno pivo i edukuje ljude na teme procenjivanja karakteristika i degustacije piva.
Blending – mešanje dve serije piva kako bi se dobio finalni proizvod. Koristi se npr. i u proizvodnji viskija.
Body (Telo) – Konzistencija, gustina i punoća piva. Telo piva može biti slabo, srednje i puno.
Boiling (Kuvanje) – Jedna od ključnih faza u pripremi piva. Sladovini se, dok ključa, mogu dodavati hmeljevi za gorčinu ili, pred kraj ključanja, za aromu. Kuvanjem se takođe uklanjaju nepoželjna jedinjenja iz piva. Pivo se kuvanjem sterilize, a ovaj proces i završava enzimsko pretvaranje proteina u šećere.
Bottle Conditioning (Odležavanje u boci) – Proces pomoću kojeg se pivo prirodno karbonizuje (gazira) u boci, kao rezultat fermentacije šećera koji su naknadno dodati tokom flaširanja.
Bottom Fermentation (Donja fermentacija) – Jedna od dve metode fermentacije. Karakteriše je padanje kvasca (lager kvasci) na dno posude za fermentaciju.
Brettanomyces – Vrsta jednoćelijskih kvasaca zanimljiva za proizvodnju piva za neuobičajenih ukusa koje proizvodi tokom fermentacije šećera.
Brew Kettle (Kotao – posuda – za kuvanje) – Posuda u kojoj se kuva sladovina (nefermentisano pivo).
Carbonation (Karbonizacija) – Proces dodavanja ugljen dioksida tečnosti (pivu), koji se može izvršiti na nekoliko načina:
- Pritiskom na fermentacionu posudu kako bi se uhvatio prirodno oslobođeni ugljen dioksid.
- Dodavanjem CO2 u gotovo pivo.
- Dodavanjem piva koje je u fazi fermentacije već gotovom pivu, radi ponovne fermentacije (kraeusening);
- Priming – Dodavanje šećera fermentisanoj sladovini pre istakanja u flaše/kegove. Tako se inicira sekundarna fermentacija u boci. Vidi: Tablete za karbonizaciju
Cask Conditioning – Čuvanje nepasterizovanog, nefiltriranog piva na nekoliko dana u hladnijim podrumskim uslovima, na oko 13c dok ne počne proces karbonizacije.
Cellaring – Čuvanje piva na kontrolisanoj temperaturi, odležavanje.
Closed Fermentation – Fermentacija u zatvorenim, anaerobnim uslovima kako bi se smanjio rizik od kontaminacije i oksidacije.
Color – Boja, ton piva. Karakteristika koju primarno određuje slad, ponekad voće ili drugi dodaci. Stilovi koji se prave sa karamelizovanim, tostiranim ili prepečenim sladovima imaju tamniju boju. Boja piva ponekada (retko) može da sugeriše kakvog će ukusa biti pivo, važno je napomenuti da boja piva ne određuje njegov procenat alkohola, ukus ili broj kalorija.
Conditioning – Korak u pripremi piva koji podrazumeva odležavanje piva nakon primarne fermentacije kako bi se eliminisali svi nepoželjni ukusi.
Decoction Mash – Metoda ukomljavanja pri kojoj se podiže temperatura sladovine tako što se deo odvoji, prokuva i vrati nazad na ukomljavanje.
Dextrin – Grupa kompleksnih, nefermentabilnih ugljenih hidrata bez ukusa. Nastaju delimičnom hidrolizom skroba, što doprinosi većoj gustini i punijem telu piva. Neki dekstrini se ne mogu u potpunosti razložiti u gotovom pivu, što mu kasnije daje malo sladne slatkoće.
Diacetyl – Isparljivo jedinjenje koje proizvode određeni kvasci, a karakteriše ga ukus mlečne karamele u pivu. Ovo jedinjenje je prihvatljivo u malim količinama u nekim tradicionalnim stilovima kao što su engleski i škotski ejlovi, češki pilsner ili nemački festbier. Međutim, najčešće je to ipak nepoželjan ukus u pivu.
Diastatic – Odnosi se na diastatske enzime koji nastaju tokom klijanja žitarice. Oni pretvaraju skrob u šećer koji će se kasnije hraniti kvasci. Vidi: Diastatic slad
Dry Hopping – Suvo hmeljenje, dodatak hmelja kasnije nego što je uobičajeno tokom pivskog procesa kuvanja. Ovim se pojačava aroma, bez naglašavanja gorčine piva.
Dual Purpose Hops – Hmelj dvojake namene, koji se podjednako uspešno može koristiti i za gorčinu i za aromu.

Kvalitetno kiselo pivo je kao onaj jedan prijatelj kojeg svi vole. Pivski geekovi ga vole zbog slojevitosti ukusa. Ljudi koji ne vole pivo ga vole baš zbog senzacija koju nisu tipične za pivo. Vinoljupci ga vole jer ih često podseća na vino.
Ipak, mnogo ljudi, posebno kod nas, i dalje nepotrebno strepi od kiselih piva. A kiseljaci su najstariji tip piva u pivskoj istoriji.
Nekada davno, sva su piva bila donekle kiselkasta. Pre kultivisanja kvasaca, fermentacija se vršila pomoću divljih kvasaca i bakterija. Kao i kod većine “prehrambenih otkrića”, moglo bi se reći da je i do ovog došlo slučajno.
Kako započeti praktično upoznavanje sa kiselim pivima?
Nema sumnje da su ova piva specifičnog mirisa i ukusa “acquired taste”. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ali, ako ih nikada ne probaš, teško da ćeš umeti da ih ceniš ili da diskutuješ o njima.
Najbolje je početi sa pivom koje je po nekim karakteristikama blisko tvom omiljenom stilu. Zbog čega? Ukoliko ne voliš Red Ale, npr., male su šanse da će ti se dopasti Flemish Red. S druge strane, ukoliko voliš pšenična piva, kreni sa Gose stilom. Ili, ukoliko voliš nemačka piva, probaj Berliner Weisse. Nađi jednu karakteristiku koju prepoznaješ i voliš i počni od nje. Imaj na umu da su Gose i Berliner Weisse danas među komercijalno najpopularnijim “kiseljacima”, jer su veoma osvežavajući. Ukoliko ti se pivo ne dopadne, ne znači da je loše, nego verovatno nije pravi izbor za tebe.
Kada pravimo pivo, koristimo neki od kvasaca soja Saccharomyces, kako bismo podstakli fermentaciju sladovine. Kvasac tada “jede” sve dostupne šećere iz sladovine i tako nastaju alkohol, ugljen-dioksid, kao i neki aromatski profili piva.
Konvencionalni kvasci koji se danas koriste u našim omiljenim stautima ili IPAma, kultivisani su i izolovani sa ciljem da fermentacija bude kontrolisana, da ukus bude konzistentan, bez varijacija.
NEKOLIKO JE NAČINA NA KOJE SE PIVO MOŽE „ZARAZITI“:
Nekontrolisanom inokulacijom (npr. spontana fermentacija), to je način koji koriste mnogi tradicionalni stilovi.
Izvesniji je rezultat pri upotrebi kontrolisane inokulacije. U ovom procesu se donekle može pratiti konzistencija s obzirom na to da se samo unapred određene kulture bakterija i kvasaca dodaju u pivo.
Sintetički proces je, u suštini, dodavanje mlečne kiseline sladovini kako bismo postigli kiseo ukus. S obzirom na to da se ne koriste divlji mikroorganizmi, ovakva piva možda nemaju kompleksnost tradicionalnih, ali je s druge strane, ovim putem rizik od kontaminacije pogona (drugih piva u istoj prostoriji) sveden na minimum.
Danas se, u post-pasterizacijskom svetu i savremenom pivarstvu, u sterilnom higijenskom okruženju, pivima namerno dodaju sojevi divljih kvasaca ili specifičnih bakterija. U Belgiji se to tradicionalno radi veoma spontano, fermentacijom u buretu koje nije hermetički zatvoreno (tako se pivo namerno kontaminira “lokalnim bakterijama”, karakterističnim za to područje) ili hlađenem sladovine napolju zimi.
Zbog toga što je ishod ovih procesa gotovo nemoguće kontrolisati, mnogi pivari ih se plaše. Fermentacija u ovim uslovima može da traje natprosečno dugo, a pivo može menjati karakter odležavanjem, pa mu je tako ponekad potrebno i nekoliko godina da “sazri”. Naravno, mnogi ih se plaše i zbog toga što ovi mikroorganizmi mogu da kontaminiraju i čitave “čiste” serije ukoliko se nalaze u istoj prostoriji. Zato veće pivare često investiraju u odvojene prostore namenjene isključivo proizvodnji kiselih piva, bez strepnji da će zaraziti svoj mladi pilsner.
Lactobacillus, Brettanomyces, and Pediococcus su najpoznatiji uzročnici kiselog ukusa piva. Još jedan metod za postizanje kiselosti, jeste dodavanje voća u sekundarnoj fermentaciji piva.
Brettanomyces – Brett –daje rustične ukuse pivu. Jednom kada se naviknete, nećete moći bez piva sa Brettom.
Lactobacillus – Lacto – kiselost se postiže lučenjem mlečne kiseline. Ova bakterija je tipična za piva sa niskim sadržajem alkohola.
Pediococcus – Pedio – Pored mlečne kiseline, proizvodi i diacetil koji daje puterasti ukus. Gotovo uvek se uparuje sa Brettanomyces.
Razlog zbog kojeg ove bakterije ne vole sterilne sredine jeste taj što im je za potpunu efikasnost neophodan kiseonik. Upravo se iz tog razloga pivari naklonjeni kiselim pivima često odlučuju za staromodne hrastove buriće koji propuštaju kiseonik u procesu odležavanja i stvaraju idealno okruženje za razvoj mikroorganizama.
Zbog pomalo rizične i specifične proizvodnje, često ćemo se susresti sa pivarama koje su specijalizovane isključivo za pripremanje kiselih piva. Jedna od najstarijih takvih pivara je belgijski Rodenbach, osnovana 1836. Među mlađim pivarama, fokusiranim na kisele stilove piva, posebno saison, kod nas imate jedinstvenu priliku da probate švedski Brekeriet.
Kettle souring
“Kettle souring” je fantastična nova tehnika ubrzanog “kiseljenja” piva. Pre dodavanja kvasca, sladovina se hladi i dodaju se Lacto bakterije (“sour mash”), i tek onda se pristupa redovnoj fermentaciji. Ovako se proces skraćuje sa nekoliko meseci na nekoliko dana.
Stilovi kiselih piva
U Sour/Wild Ale kategoriju spadaju sva kisela piva skuvana uz upotrebu divljih kvasaca i bakterija zajedno sa ili umesto standardnih selekcionisanih pivskih kvasaca. Ne postoje specifični stilski parametri, ovo su sva piva koja ne pripadaju nijednoj od dolenavedenih kategorija.
Berliner Weisse
Nekada najpopularnije alkoholno piće u Berlinu, doživljava veliki comeback! Alkoholni sadržaj koji je često nizak, oko 3% (što je ishod kraće fermentacije) i upotreba Lactobacillus bakterije su ono što karakteriše ovaj pivski stil. Ova piva često imaju veoma osvežavajući ukus i citrusnu kiselost (aromatski blisku limunadi). Ponekad se mešaju sa voćnim sirupima kako bi se ta kiselost malo ublažila, jer je dominantna i ume biti snažno naglašena. Ponekad se u završnici na ukusu javi i komplementarni biskvitni, hlebni ili ukus žitarica (od slada, naravno). Hmeljna gorčina ne postoji u ovom pivskom stilu. Kiselost je uvek čista i voćkasta, nikad sirćetna. Završnica je suva.
Flanders (Flemish)
Ovaj stil je direktni potomak klasičnog engleskog portera iz 17. veka. Nastaje tako što se pivo, nakon fermentacije sa standardnim pivarskim kvascem, ostavi da odležava u hrastovim buradima. Nakon toga se obično meša (blend) sa mlađim pivom, kako bi se podesio ukus. Finalni proizvod je crvenkaste do braon boje, otud i imena podvrstama. Na ukusu često dominiraju voćkaste note, šljiva, pomorandža, crveno voće. Ponekad su u tragovima prisutne note vanile ili čokolade. Kiselost je umerena do intenzivne, a puni sladni ukusi najčešće potiču od tostiranih sladova. Bez hmeljnih aroma i ukusa. U završnici često podseća na crvena vina. Najpoznatiji primer: Duchesse de Bourgogne.
Gose
Ovo je pivo gornje fermentacije, poreklom iz grada Goslar u Nemačkoj. Karakteriše ga upotreba korijandera, soli i Lacto bakterija. Blage do umerene kiselosti, poput čaja sa malo ceđenog limuna. Od slada su najčešće prisutni umereni ukusi hleba i testa u pozadini. Voćni karakter je blago do umereno naglašen, a najčešće se u njemu prepoznaju ukusi jabuke/kruške, limuna ili koštunjavog voća. Slanost je primetna, posebno na početku, ali ne i dominantna, u službi je pojačavanja ostalih ukusa. Gorčina je slaba ili nepostojeća, a završnica suva. Najpoznatiji primeri: Gasthaus & Gosebrauerei Bayerischer Bahnhof Leipziger Gose i Anderson Valley Briney Melon Gose.
Lambic
Lambic su piva sa nesladovanom pšenicom i ječmenim ili drugim sladom (Pop My Višnja, na slici, je sa speltinim), spontane fermentacije, nastala u okolini Brisela. Sladovina se tradicionalno hladi na otvorenom (zimi ili u proleće), a fermentacija i odležavanje se odvijaju u buradima. Trebalo bi da odležavaju bar godinu dana. Tipična podvrsta lambika, koji zapravo predstavlja blend više serija lambika iz različitih kuvanja je gueuze. Ukoliko lambik prolazi sekundarnu fermentaciju uz dodatak voća, onda je to najčešće ili kriek ili framboise. Najpoznatiji primer: Cantillon Gueuze 100% Lambic
Oud bruin (“Old Brown”)
Za razliku od Flanders red ejla, ovaj belgijski stil je tamniji i ne odležava u hrastovini, već u fermentorima od nerđajućeg čelika. Kompleksne je sladnosti, sa čestom dominacijom karamele na ukusu. Voćkaste note su srednje do veoma naglašene i najčešće podrazumevaju suvo voće (grožđe, šljive, smokve, urme, višnje). Slatko-kiseli profil ovog stila vidljiv je u odležalim primerima, koji često asociraju sa dobrim likerom od višnje. Najpoznatiji primeri: De Brabandere Petrus Oud Bruin i New Belgium La Folie.
Uparivanje hrane i kiselih piva
Specifična trpkost koja odlikuje kisela piva zapravo može biti odlična za spiranje prethodnih ukusa sa nepca. Međutim, nekada imaju jači aftertaste što ih može učiniti dominantnim u uparivanju sa hranom, a to ne želimo.
Dakle, u zavisnosti od toga koliko je naš sour aromatičan i jak, sa ovim stilovima piva se može uparivati gotovo sve, od dezerta sa šljivama i vanilom, preko salata, do roštilja, ribe, školjki.
Sa Brett kvascem koji ponekad specifično “miriše” dobro se kombinuju “zemljani ukusi” (krompir, pečurke).
Dobar balans se postiže i uparivanjem laganog, citrusnog Berliner Weisse-a sa jako začinjenom hranom (azijska jela sa pirinčem, kari).

Jedna od najpoznatijih referenci na pivske teme “Mudar je onaj koji je izmislio pivo”, pripisuje se Platonu. Međutim, ovde se nećemo baviti pivskim mudrostima, nego dugom istorijom kućnog pivarstva. Saznaćemo koje su sve faze pivari prolazili, i to pre interneta, recepata-klonova, pa čak i adekvatne vode za piće/kuvanje.
Istorija piva i alkoholnih pića uopšte datira još od prvih civilizacija. Po nekim istraživačima, pivo je možda i prvo alkoholno piće ikada napravljeno.
Praksa korišćenja ječma, hmelja i drugih sastojaka (kvasac je u svom današnjem obliku kultivisan tek u 19. veku, zahvaljujući Pasteru) je očito bila vrlo važna mnogim kulturama, što se ogleda i u danas veoma živoj tradiciji kućnog pivarstva. Pivo se smatra trećim najkonzumiranijim i najpopularnijim napitkom na svetu, ispred kafe, a odmah iza vode i čaja.
Dok, nažalost, mega industrija i dalje talasa pivskim svetom u globalu, u poslednjim decenijama (od 70ih u Americi pa na ovamo) je primetan dramatični porast u broju malih i kućnih pivara.Ova umetnost kreativnosti, preciznosti i strpljenja, postaje sve raširenija i popularnija, međutim, u ne tako dalekoj prošlosti je u svetu dosta i trpela, pa je ponegde bivala i ilegalna. Sada je kućno pivarstvo jedan od omiljenih hobija širom sveta.
Prvi dani pivarstva
Drevne civilizacije su, u doba pre rasprostranjenosti pisma, koristile pesme i molitve kako bi očuvale svoje omiljene recepte, ali i kako bi ih podelile. Prvi kućni pivari bile su žene, a neko vreme je ova aktivnost bila vezana isključivo za njih.
Ovde se pod pivom podrazumeva gomila sličnih, fermentisanih pića, jer gotovo sve žitarice, od kojih su neke u to vreme bile poznate i korišćene uglavnom za spravljanje hleba, sadrže u sebi šećere pogodne za spontanu fermentaciju zahvaljujući divljim kvascima iz vazduha. Hemijska ispitivanja pronađenih glinenih posuda otkrivaju da se pivo proizvodilo čak i 3500 godine p.n.e. na teritoriji današnjeg Irana. Takođe, arheološka istraživanja su pokazala da se u nekim kineskim selima pravio sličan fermentisani alkoholni napitak čak i 7000 godina p.n.e. Slični individualni pivarski procesi sa gotovo istim metodama kuvanja su se odvijali i u drevnom Egiptu, kao i u drevnoj Mesopotamiji.
Baš u Mesopotamiji (danas teritorija Iraka), je pronađena i sumerska pesma koja datira iz 3900te godine p.n.e., a posvećena je u čast Ninkasi, boginji pivarstva, po kojoj danas nosi ime mnogo piva a i po neka pivara. U toj pesmi, sadržan je i najstariji pivski recept poznat čovečanstvu. Enzimski aktivan ječam tada se dobijao upotrebom hleba koji je već imao sve potrebne preduslove za uspešnu fermentaciju. Takođe je iz literature poznato da su pre oko 5000 godina, radnici u gradu Uruku kao platu dobijali pivo. Pivo se još spominje i u legendarnom sumersko-vavilonskom “Epu o Gilgamešu”.
Drevni pivari su najčešće koristili dvaput pečen ječmeni hleb i primitivne fermentore, odnosno bačve namenjene isključivo tome, koje su se koristile neobrojeno puta, i pravljene su tako da budu praktične i prenosive, kako bi ljudi čak i na putu uvek mogli imati pivo uz sebe.
Srednjevekovno pivarstvo
Razvoj pivara u srednjem veku potpomognut je upravo zahvaljujući kućnom pivarstvu kao normativu u svakom domaćinstvu. Srednjevekovne pivopije pivo nisu doživljavale samo kao produkt za uživanje, već su stalno isticali njegovu hranljivost, nutritivnu vrednost.
Engleski kućni pivara su razvijali različite tehnike pivarstva, iako su naravno posebno specijalizovali ejlove, po kojima su i najpoznatiji. U to vreme, iako su svi stilovi podrazumevali fermentisanu sladovinu izloženu uticajima kvasca, sladovina nije kuvana pre fermentacije kada se pravio ejl (dakle, još nije bilo govora o “kuvanju” piva). Takođe, ejlovi još uvek nisu podrazumevali upotrebu hmelja. To su i ostale dve glavne razlike u hronološkoj diferencijaciji između ejla (ale) i piva (beer).
Otkriće prokuvane zahmeljene (ili zagorčane mešavinom bilja) sladovine donelo je jednu od prekretnica u pivarstvu uopšte, unapređujući čuvanje, konzistentnost i ukus piva.
Šta je industrijska revolucija značila kućnim pivarima
Era industrijalizacije dala je mnoštvo značajnih darova pivarima, pomerajući do tada stisnute granice kvaliteta i raznovrsnosti ukusa.
Razlog zbog kojeg su u pojedinim regijama, prva piva imala primese dima na mirisu i ukusu, bio je to što se pivo često pripremalo na otvorenoj vatri i samim tim bilo izloženo dimu. Međutim, to je činilo sva piva sličnim, i, osim toga, temperaturu takve vatre bilo je vrlo teško kontrolisati, a to je, kao što danas znamo, neophodno. Izumi poput parne mašine i termometra pomogli su pivarima i umnogome olakšali brojne procese. Nakon toga, dimljeni ukus imalo je samo namerno dimljeno pivo.
Kasnije je usledelo otkriće areometra koje je direktno uticalo na efikasnost pivarstva i upravo su se nakon toga izrodili brojni stilovi, jer je merenje gustine tečnosti omogućilo pivarima eksperimentisanje sa kombinacijama različitih sladova.
Kućno pivarstvo danas
U ferbruaru ove godine navršilo se 40 godina otkako je kućno pivarstvo legalizovano u Americi.
Od mnoštva načina koji se koriste u svetu, 3 metode bi se mogle izdvojiti kao napopularnije: “all-grain” (kuvanje od celog zrna), delimično ukomljavanje (“partial mash”), i kuvanje sa ekstraktom (starter setovi). Džon Palmer, autor čuvene “How To Brew” knjige, izjednačava ova 3 procesa sa pripremom supe. All grain bi bio “from scratch” princip, ili kuvanje od sastojaka koje imamo u kući, sledi kuvanje sa osnovom od supe u kocki sa dodatkom nešto svežeg povrća, a kuvanje iz startera nepravedno upoređuje sa otvaranjem konzerve supe.
Iako najkompleksniji, all grain metod je danas dostupan i praktičnim amaterima. Ipak, ono što svi veliki pivari današnjice savetuju pre upuštanja u ovu avanturu jeste da se naoružate teorijskim znanjem. Srećom, pa je literatura o pivarstvu danas naširoko dostupna, a ako se i dalje ne snalazite – mi smo tu!

Slažemo se da su Stout, IPA ili Hefeweizen popularni sa dobrim razlogom, jer su fenomenalnih ukusa. Međutim, čak i kad je pivo u pitanju, ponekad je potrebno izaći iz zone komfora. Zato vam predstavljamo listu najneobičnijih pivskih stilova.
1. Grodziskie (Grätzer)
Ovo je u osnovi dimljeni pšenični ejl poreklom iz Poljske, davno zaboravljeni rođak Berliner Weiss stila. Kao i BW, ima nizak procenat alkohola, povremeno je kiselkast i veoma gaziran, ali ono što ga razlikuje je korišćenje pšeničnog slada koji je prethodno dimljen na hrastovini.
2. Gose
Ovaj srednjovekovni nemački stil poslednjiih godina doživljava renesansu u svetu. Gose je pivo gornje fermentacije, koje se sprema sa solju, korijanderom i dodavanjem različitih sorti bakterijskih kultura. Nastao je u Goslaru, ali je standard postavio zahvaljujući popularnosti u Lajpcigu, zbog koje je za ovaj pivski stil napravljen izuzetak u čuvenom nemačkom zakonu o čistoći (Reinheitsgebot). Tradicionalni gose karakterišu note limuna, začina i soli, a moderni predstavnici ovog stila se često igraju dodavanjem egzotičnog voća ili suvim hmeljenjem piva. Kod nas ste, između ostalih, imali priliku da probate Omnipollo Bianca Mango Lassi (na slici) u dve varijante, sa manje (3,5%) i više (6%) alkohola.
3. Chicha
Zvanično pivo Perua verovatno je najpoznatije po tome što se pravi sa pljuvačkom. Chicha pivara učestvuju i u procesu dobijanja slada, koji se pravi žvakanjem zrna kukuruza kako bi prirodni enzimi iz pljuvačke oslobodili šećere neophodne za fermentaciju iz zrna. Iako ovo zvuči jako nehigijenski, zrnevlje se kasnije kuva i steriliše, kako bi se uklonili divlji kvasci i bakterije. Chicha postoji u varijacima od nefermentisanog zaslađenog napitka za decu, pa do onog koji se sprema sa začinima, voćem ili čilijem, a koji je ipak više za odrasle.
4. Sahti/Gruit
Istorijska definicija piva koju svi znamo jeste da je ono napitak od vode, slada, hmelja i kvasca. Mađutim, šta sa onima kojima priroda nije podarila adekvatne klimatske uslove za gajenje hmelja? A sve to u vreme kada ga nije bilo moguće poručiti sa drugog kraja sveta u vakumiranom pakovanju. Naravno, oni su improvizovali. Sahti je tradicionalni finski ejl u kojem se za gorčinu, umesto hmelja, koriste grančice kleke. Odlikuje ga upotreba ražanog slada i estarskih kvasaca koji mu daju note začina i banana. Gruit je sličan, sa tom razlikom da nije isključiv u upotrebi kleke, već se za gorčinu može koristiti razno bilje, najčešće mirika (voskovka), hajdučka trava i vres.
5. Dampfbier
Poseban bavarski stil koji odlikuje upotreba kvasca za pšenična piva, iako se ne koristi pšenični slad. Kuva se uglavnom leti i fermentiše na višim temperaturama. Od kvasca dobija specifične note karanfilića i banana.
6. Kottbusser
Još jedno nemačko pivo koje se oduprlo Reinheitsgebot zakonu o čistoći piva i uz vodu, slad, hmelj, kvasac, sadrži još i ovas, med i melasu. Iako je stil poreklom iz grada Cottbus, oko sat vremena vožnje jugoistočno od Berlina, ponovo je oživljen zahvaljujući američkim pivarama. Kottbusser najviše podseća na malo slađi, pitkiji i orašastiji altbier.
7. Joppenbier/Hoppenbier
Još jedan vaskrsnuti istorijski stil, holandski stil piva koji kombinuje elemente engleskog barleywine i belgijskog lambika. Karakteriše ga i spontana fermentacija. Upitno je koliko su modern varijacije ovog piva verne originalnom stilu. Jedno od njih, koje smo imali priliku da pijemo u Majstoru (Joppen – Hoppenbier na slici), pravi se upravo po receptu iz 1501. godine. Istorijski izvori o ovom stilu kažu da poseduje slatkoću portoa ili likera od višanja, koju prati vinska kiselost od divljih kvasaca.
8. Burton Ale KK
Staro je novo! Poreklom iz mesta Burton-on-Trent, Burton ejl je bio neverovatno popularan stil pre nego što su ga prešišali Pale Ale i IPA. KK u imenu označava da je pivo namenjeno dužem čuvanju, odnosno da ima duži rok trajanja od prosečnih piva u to vreme (što bi značilo da je imao i viši sadržaj alkohola i hmelja). Spekuliše se da je moderno eksperimentisanje sa ovim starim stilom zapravo izrodilo mega popularni crni IPA, kombinaciju kafenih pečenih sladova i agresivnog hmeljenja.
9. Faro
Ako ti je lambik previše neobičan ili preterano kiseo, možda bi ti se dopao njegov nežniji rođak. Faro je zaslađen trščanim šećerom a ponekada mu se dodaju klasični belgijski pivski začini poput pomorandžine kore i korijandera. Pravi, istorijski faro nikada ne bi mogao biti flaširan jer bi fermentacija nastavljena dodavanjem šećera izazvala eksploziju boce, ali se zato savremene verzije ovog pića pasterizuju kako bi se taj problem izbegao. Faro je kroz istoriju bio sinonim za loše i nekvalitetno piće kojem se čak i Bodler podsmevao nazivajući ga vodom iz kanalizacije i pivom koje se pije dva puta. Posle ovakvih opisa, ko ne bi poželeo da ga proba?!
10. Koyt (Kuit)
Ovo pivo je sa scene stilova u potpunosti istisnuo lager. Moderne interpretacije ga predstavljaju kao malo kremastiji pšenični PA. Koyt je holandski stil piva za koji danas istoričari nisu sigurni da li je podrazumevao upotrebu hmelja, ili se pak i kod njega za efekat gorčine koristila mešavina različitog bilja, karakteristična kao pivski začin tog vremena i poznatija kao “Gruit”.
11. Kentucky Common
Pivo nastalo u vremenu pre prohibicije, u okolini Luisvila. U savremenim varijantama Kentucky Common je daleki rođak burbona jer se za njegovo kuvanje koristi kukuruz i raž. Ipak, ovo je jedan mnogo pitkiji braon ejl sa neznatnom osvežavajućom kiselošću.
*adaptirano sa portala Mental Floss

Luna park za sve preko 18 godina. Anderson Valley, Anchor, Bakunin, Baladin, Beerbliotek, Birrificio Lambrate, Brasserie de Blaugies, Brekeriet, Brew Age, Brewfist, Brewlok, Canediguerra, Cerveza La Maldita, Dios Corvos, Dugges, Edge Brewing, Extraomnes, Fantome, Garage Beer, Hoppy Road, Jaws, Mad Scientist, Moor, Naparbier, Ostrovica, Pohjala, Raduga, Rebel, Retorto, Rodenbach, Smutty Nose, Struise, Thornbridge, Tiny Rebel, Uiltje, Zagovor. Mnogi, mnogi drugi. Svi na jednom mestu, pregledni i pristupačni, a opcije za planiranje pivske rute bezbrojne. Od čega da krenemo? Kojim redom? Mmmmikkeller? Ili nešto za šta još nismo čuli? Kiselo, dimljeno, imperijalci, IPA, barikirano? Najbolja pivara na svetu, najmlađa pivara na svetu. Da nema ovako dobre domaće klope (Dijagonala, Homa, Square Nine, Holly Smokes), za par sati bi bila vrteška u glavi i u nogama.
Zvuči kao san jednog neobaveštenog beer geeka. Neobaveštenog, jer svi koji prate pivske tokove (ne samo one od česme do čaše), znaju da se u Beogradu jednom godišnje, a ove godine već četvrti put, održava Vrteška, međunarodni pivski festival sa gostujućim imenima od kojih nam se vrti u glavi.
Zahvaljujući ovom entuzijastičnom projektu Kabineta i Samo piva, 11. i 12. maja 2018. smo imali priliku da otputujemo preko okeana ili da okusimo izuzetno retka i vredna piva i da upoznamo kreativne umove i vredne ruke koje stoje iza njih (Meet The Brewer sekcija sa Canediguerra, Rewort, Uiltje i Mad Scientist timovima), i to ne samo u REM fazi u udobnosti sopstvenog kreveta, nego zaista, šetnjom do festivalske lokacije.
Koncept je jednostavan: preko 30 točilica i nema reprize, degustacijska čaša i program sa osnovnim informacijama o učesnicima. Radoznalost, raspoloženje, radost. Dva dana pivske euforije uz adekvatnu muzičku pratnju. Vrteška nastavlja da pomera granice tvog doživljaja piva.
Ove godine, Vrteška nas čeka u Samo pivo pabu 10. i 11. maja. Industrijska, serijska piva su našla sebi ravne, u liku i delu posvećenih i beskompromisnih proizvođača kraft piva, male pivare koje su našle put do vas, kvalitetom i daleko manjim reklamnim budžetima šalju poruku da imate pravo na pivo kakvo zaista treba da bude. Dva dana ozbiljnog piva, savršenog izbora hrane i naravno muzike.

Sve detalje o korišćenju našeg Webshopa pročitajte ovde
Troškovi dostave u odnosu na masu porudžbine:
- do 1 kg 360din
- 1-2kg 430din
- 2-5kg 550din
- 5-10kg 720din
- 10-15kg 850din
- 15-20kg 970din
- 20-30kg 1070din
- 30-50kg 1470din
Recent comments
Molim vas .. dal mogu biti kontaktiran kad vam stignu nove zalihe....
posted in Mali vodič za pivarske početnikefrom Aleksandar savic
Da li je to kurs-obuka proizvodnje piva i koliko košta?
posted in Privatno: Pivska ekspedicija – kurs o pivufrom Dragan
Sta se desava ukoliko je temperatura sladovina veca od 20 stepeni kada...
posted in 35 minuta posla + malo strpljenja = uživanje u 20 litara pivafrom Aleksandar
Postovani, Posle flasiranja pivo se cuva dve nedelje na sobnoj temperaturi (20C)...
posted in Kako napraviti domaće pivo – videofrom stevan.seckovic
Pozdrav! Cuo sam da kad se piva stavlja u boce, umjesto secera...
posted in Privatno: Priprema kućnog piva ili kako smo napravili Blok 63from marko