
Ah taj divni hmelj! Od kada su pivari u Evropi u srednjem veku počeli da ga koriste, pivo je sve više počelo da liči na pivo, bar ono koje danas prave kućni pivari, kraft pivari i u kojem uživaju njihovi sledbenici. Ali sem da je hmelj glavni krivac za gorčinu piva, primetili smo da se dosta malo zna o ovoj biljci. Rešili smo da ispravimo ovu veliku nepravdu serijom tekstova o hmelju. Pa da počnemo: šta je zapravo hmelj?
Za početak trebamo znati da je Hmelj (lat. Humulus) višegodišnja penjačica koja raste i do 6 metara u visinu. Listovi su mu troprsti ili petoprsti. Šišarke hmelja su jajaste, lake, rastresite cvasti, dugačke 3-4cm, široke oko 2 cm, nešto pljosnate, i gorkog ukusa, prijatnog svojstvenog aromatičnog mirisa. Šišarke se lepe za prste.
Oko krivudave osovine, dugačke prosečno 2 m, poređani su plodni listići unaokolo u cik cak, kao crepovi na krovu. Na njihovoj bazi golim okom se mogu videti, oble, sjajne, prozirne, žute žlezde, koje se mogu lako istresti (lupulin). Plodni listići (brakteje) su vrlo tanki, hartijasti, jajasti, žuto-zelenkasti ili žuti, oko 10 mm dugački i oko 7 mm široki, mrežasto išarani sitnim nervima i lako se mogu odvojiti. Među mnogim latinskim nazivima koje možemo videti u tabeli Sistematika Hmelja, siguran sam da je svima (barem većini) za oko zapao naziv porodice Cannabaceae. Ako vas je ovo asociralo na Marihuanu ili ti Kanabis uopšte niste daleko od suštine, naime Konoplja i Hmelj pripadaju istoj porodici biljaka. Pa eto i razloga zašto nas pivo čini nasmejanim i opuštenim.
Može da živi i do 50 godina. Sadi se ili obrezuje na nekih 10 – 15 santimetara iznad zemlje početkom aprila. Tada se najpre postavlja mreža žica koja podržava rast stabljika. Postoje dve vrste žica. Osnovne se postavljaju na 8 metara visine i povezuju vrhove jakih drvenih stubova. Od zemlje se zatim do tih osnovnih žica u vis izvlače žice uz koje raste hmelj. Stabla su na razmaku od nekih pola metara, u pravilnim dugačkim lejama.
Hmelj raste neverovatno brzo – čak i do 30 santimetara dnevno! Druga je biljka na svetu po brzini rasta (posle marihuane). Stabljika se obavija oko žice uvek u smeru kazaljke na satu. Ako ga kojim slučajem umotaju u suprotnom smeru, izgubi orijentaciju i ne raste u vis, te postane beskorisan. Biljka prvo ubrzano raste uvis, pa tek kada dostigne željenu visinu (za ovih osam metara treba joj oko dva meseca) širi se i grana.
Postoje muške i ženske biljke. Pretežno se koriste samo ženske biljke jer njihov plod daje stabilniji ukus pivu. Muške stabljike se sistematski uništavaju, kao beskorisne.
Plod sazri krajem avgusta, eventualno početkom septembra. Za berbu imaju neke tri nedelje vremena, jer posle kvalitet ploda opada.
U sledećem tekstu pišemo o istoriji hmelja i piva.
Kućnim pivarima će svakako biti od koristi i sledeća tabela sorti hmelja:
Hmelj – sorte – Majstor Za Pivo
Literatura:
Kišgeci J. Hmelj. Beograd. PARTENON. 2002.
Gimnazija Veljko Petrović – Sombor
B92.net
Comments
Trackbacks and pingbacks
No trackback or pingback available for this article.
kažu da čovek uči dok je živ ,sad sam saznao nove infirmacije o hmelju ,pogotovo sto je rod sa marihuanom zanimljivo!!!