
Način kupovine u MZP online prodavnici
Sve detalje o korišćenju našeg Webshopa pročitajte ovde
Troškovi dostave u odnosu na masu porudžbine:
- do 1 kg 360din
- 1-2kg 430din
- 2-5kg 550din
- 5-10kg 720din
- 10-15kg 850din
- 15-20kg 970din
- 20-30kg 1070din
- 30-50kg 1470din
okt08

SVET I PIVO
- Alkoholičari u Amsterdamu za čišćenje ulica dobijaju 5 limenki piva i 10e za dan posla.
- U Rusiji se pivo smatra alkoholnim pićem tek od 2013.
- Sve do 80ih godina, u Belgiji se stono pivo (oko 1,5% alk.) služilo i u školskim menzama.
- U Finskoj postoji takmičenje u nošenju supruge, prva nagrada je količina piva u težini supruge.
- U Africi postoji pivo koje se pravi od banana.
- Wat Pa Maha Chedi Kaew hram na Tajlandu je konstruisan od milion flaša, uglavnom Heineken i lokalnih piva.
- U Nigeriji se popije više Guinnessa nego u Irskoj.
- U zemlji faraona, Egiptu, pivo se smatralo nacionalnom valutom.
- Političke stranke u Argentini imaju svoje brendove piva.
- 1922. godine, kada je Nils Bor osvojio Nobelovu nagradu, pivara Carlsberg mu je poklonila doživotnu zalihu točenog piva sprovedenog cevima direktno do njegove kuće.
- Američki predsednik Džimi Karter potpisao je izuzeće od oporezivanja za pivo koje se spravlja kod kuće za ličnu ili porodičnu upotrebu. Na taj način je otvorio mala vrata današnjim zanatskim i velika kućnim pivarima.
- Na Islandu je pivo bilo protivzakonito sve do 1. marta 1989. Danas se taj datum proslavlja kao Bjordagur, ili Dan piva.
- U Hamurabijevom zakoniku piše da će konobari koji razvodnjavaju pivo biti pogubljeni.
- Ljudi koji su učestvovali u izgradnji Velike piramide u Gizi, bili su plaćeni u pivu.
- Oktoberfest je zvanično počeo kao proslava venčanja princa Ludviga, 1810. godine.
- 1990. godine, na izborima u Rusiji i Belorusiji se kandidovala Partija ljubitelja piva.
- Zahvaljujući pivu, Džozef Prisli je otkrio kiseonik. Primetio je kako se u pivari iz velikih posuda sa pivom podižu gasovi i zamolio da tu uradi prve eksperimente.
- Na Mesecu postoji krater po imenu Pivo.
- Supa od piva je bila uobičajeni doručak u srednjovekovnoj Evropi.
- U Mestu Lajitas, Texas, 80ih godina je za gradonačelnicu izabrana koza koja pije pivo.
- Čuvajte pelete hmelja što dalje od kućnih ljubimaca, jer mogu biti otrovni po njih.
- Prvi profesionalni pivari, zapravo su bile – pivarke. Nekada su isključivo žene bile zadužene za pripremu piva.
- Ukoliko se flaširano pivo čuva uspravno – to umanjuje rizik od oksidacije i kontaminacije zbog dodira sa čepom.
- Najduži mamurluk navodno se pripisuje jednom Škotu, nakon što je ovaj popio preko 28l piva. Legenda kaže da je njegov mamurluk trajao 4 nedelje.
- Puževi vole pivo!
- Pivo je odlično sredstvo za vraćanje sjaja bakru.
avg06

Lična karta hmelja
Pivo se, kao što već dobro znamo, u osnovi sastoji od 4 sastojka, a to su: slad, voda, kvasac i hmelj. Hmelj je svoje zasluženo bitno mesto dobio tek krajem 16. veka, kada je zamenio Gruit (biljne mešavine) kao primarni konzervans piva, odnosno, sličnih fermentisanih pića.
Ali osim toga što je pomagao pivu da duže traje, ulja koja sadrži hmelj pivu su davala aromatičnost i gorčinu koje su brzo prisvojene i prihvaćene kao kvalitativni pivski standard. Od tada do danas, stigli smo do neverovatnog broja od preko 140 novih sorti hmelja, od kojih svaka ima specifične karakteristike na poljima arome i ukusa. I što je najbolje, svake godine se razvijaju nove. Danas je upravo pivarstvo, posebno zanatsko, u značajnoj meri oslonjeno na ova istraživanja. Zahvaljujući otvorenosti krafta, nove sorte se brzo “infiltriraju” u nove recepture.
Ali, da ne bismo previše komplikovali stvari, podelu ćemo grupisati po regionima, u najširem mogućem smislu.
Plemeniti hmeljevi (noble hops)
Iako zvuči drevno i kraljevski, termin “plemeniti hmeljevi” je u upotrebi tek od 80ih godina, pojavivši se kao marketinška referenca kako bi izdvojio kontinentalne evropske sorte hmelja (uglavnom Nemačka i Češka).
Poznate su po svom opojnom i nežnom cvetnom mirisu, ali i začinskim i biljnim notama. U ovu grupu spadaju hmeljevi koji su mahom dobijali prefikse u imenima po oblastima porekla. Najpoznatiji od njih su: Saaz, Tettnanger, Hallertauer, Spalt, itd.
Nije iznenađujuće što se plemenite sorte hmeljeva najčešće asociraju sa pilsnerima i nemačkim lagerima.
Engleski hmeljevi
Ove sorte zapravo i ne vode poreklo iz Engleske, nego su ih tamo doneli flamanski farmeri koji su napustili domovinu tokom Stogodišnjeg rata koji je vođen između Engleza i Francuza. A njihova domovina, današnja Holandija, je u srednjem veku bila pogodno tlo za uzgoj hmelja. Decenijama kasnije, hmelj se prilagođavao ostrvskoj sezoni rasta, koja je bila kraća i sa više vlage, pa je samom adaptacijom i menjao karakteristike.
Danas su engleski hmeljevi poznati po svojoj aromi kore drveta, posebno borovine, i odlično se nadovezuju na snažnu sladnu kičmu klasičnih i prepoznatljivih britanskih pejl ejlova. Najpoznatije engleske sorte su Fuggles, Northern Brewer i Kent Goldings.
Američki hmeljevi
Suštinski, američki hmeljevi su zapravo evolucija zbira prirodnih genotipova divljih sorti, i to verovatno nastalih od nekih preseljenih evropskih sorti koje se razvijaju i uzgajaju u SAD. Zahvaljujući skoro pa idealnim uslovima za rast, ove sorte su “procvetale” u dolini Yakima, koja je i najveća oblast za uzgajanje hmelja u SAD.
Sa ponovnim oživljavanjem kraft proizvodnje, američke hmeljeve su oberučke prihvatili pivari iz celog sveta. Najpoznatije američke sorte su Cascade, Centennial, Citra, Chinook, Columbus, Amarillo, Simcoe, ali s obzirom na dinamičnost ove grane industrije u SAD, uzbudljive nove sorte se stalno pojavljuju.
Hmeljevi južne hemisfere (Novi Zeland i Australija)
Od prve velike žetve 2012. svet je poludeo za novim hmeljevima koji vode poreklo iz toplih krajeva, Novog Zelanda i Australije. Od tada njihova proizvodnja, rasprostranjenost i broj varijacija rastu, a neke od najpopularnijih sorti su dostupne i kod nas. Nelson Sauvin je jedna od sorti koja je ustalila svoje mesto na spisku najtraženijih. Potiče sa Novog Zelanda i imenovan je zbog aromatskih karakteristika bliskih Sauvignon Blanc sorti grožđa; Galaxy je vladar tropskih aroma, od marakuje do ananasa. Pacific Jade, rođak Saaz hmelja, je hvaljen najviše zbog biberastih i nota limuna, kao i zbog toga što se jednako dobro pokazao i kao hmelj za gorčinu i aromu.
Srednja i istočna Evropa
Svima je dobro poznata priča o našoj nekadašnjoj tradiciji uzgajanja hmelja. Međutim, zemlje poput Slovenije ili Poljske doživljavaju njen ponovni procvat. Često možemo čuti da čitav kraft Posebno zahvalnost slovenačkim sortama duguje ceo kraft pokret u regionu. Neke od najpoznatijih sorti koje su se odlično pokazale i van geografskih granica gajenja i tražene su u svakom delu sveta koji neguje kraft scenu jesu Styrian varijacije – Golding, Wolf, Fox, Dragon.
Osim ovih grubih mapskih podela, lepo je znati da je moderno hmeljarstvo i pivarstvo rasprostranjeno baš na svakom koraku, od Brazila do Japana, i da se eksperimenti i ideje konstantno umnožavaju. Jedna od sorti razvijenih u Japanu – Sorachi Ace, dostupna je i u našem webshopu.
jun14

Smernice za izbor sirovina
Ukoliko niste sigurni u to za koji recept od pregršt, koliko ih ima na internetu, da se odlučite, možda Vam naše sugestije za izbor sirovina mogu pomoći. Većina ovih sirovina je uvek dostupna u standardnoj ponudi Majstora za pivo.
maj30

Mali pivski rečnik 3/3
Phenols (Fenoli) Grupa hemijskih jedinjenja čije je prisustvo moguće osetiti i na mirisu i na ukusu. U određenim pivima je ponekad i poželjan, na primer, u nemačkim pšenicama gde potiču od kvasca ili u dimljenim pivima gde potiču od dimljenog slada. Veće prisustvo fenola ukazuje na problem sa vodom, bakterijsku infekciju sladovine ili ambalaže u kojoj je pivo. Prepoznatljivi ukus ponekad podseća na karanfilić ili medicinske sirupe i ukus lekova.
PROČITAJ SVE
maj28

mali pivski rečnik 2/3
Essential Hop Oils Esencijalna ulja hmelja su izomeri koji sladovini daju specifična aromatska svojstva i ukus.
Esters Nestalni aromatski spojevi koji se formiraju kroz interakciju organskih kiselina sa alkoholima tokom fermentacije. Estri doprinose voćnim aromama u pivu i često su prisutni u ejlovima.
PROČITAJ SVE
maj27

Mali pivski rečnik 1/3
Acetaldehyde (Acetaldehid) – organsko hemijsko jedinjenje, široko zastupljeno u prirodi, ali se i industrijski proizvodi u velikim količinama. Acetaldehid se u prirodi javlja u kafi, hlebu i zrelom voću. Biljke ga proizvode kao deo normalnog metabolizma. Smatra se uzrokom mamurluka, prisutan je u vazduhu, vodi, zemljištu, kao i u piću i dimu.
Aeration (Aeracija) – Dovođenje vazduha (kiseonika) sladovini (nefermentisanom pivu) u različitim fazama pripreme piva. Aeracija pre primarne fermentacije je važna za aktiviranje kvasca. Aeracija nakon završene fermentacije može dovesti do javljanja raznih neprijatnih aroma (oksidacija). Vidi: aerator sladovine
Alcohol by Volume (ABV) – Količina (procenat) alkohola po zapremini tečnosti (piva). Računa se tako što se FG (Final Gravity, završna gustina) oduzme od OG (Original Gravity, početna gustina) i rezultat se deli sa 0,0075. Na primer: 1.050 – 1.012 = 0.038/0.0075 = 5% ABV.
Ale (Ejl) – Ejlovi su piva u kojima se koriste kvasci gornje fermentacije. Karakteristično je još i da fermentišu na višim temperaturama nego lageri, a uglavnom se i služe na nešto višim temperaturama od njih.
Ale Yeast (Ejl kvasci) – Saccharomyces cerevisiae je kvasac gornje fermentacije koji fermentiše na 15-22C i svojim aromatičnim komponentama više doprinosi ukusu od nekih drugih kvasaca.
All Extract Beer – Pivo pravljeno isključivo od tečnog ekstrakta slada, bez sladovanog ječma ili drugih žitarica. Vidi: Starter setovi
All-Malt Beer – Pivo pravljeno u celosti od samlevenog ječmenog slada, bez dodatih šećera ili drugih sastojaka podložnih fermentaciji. Vidi: Pivski slad
Alpha Acid (Alfa kiseline) – Jedna od dve primarne smolaste tvorevine (druga je Beta kiselina) u hmelju. Kuvanjem hmelja u sladovini pretvaraju se u iso-alfa kiseline, koje su zaslužne najvećim delom za gorčinu u pivu. Tokom odležavanja piva, postoji mogućnost oksidacije alfa kiselina, čime pivo gubi na gorčini.
Aromatic hops (Aromatični hmeljevi) – Odnosi se na hmeljeve koji se dodaju kasnije u procesu kuvanja. Što kraće budu izloženi visokim temperaturama, više će doprineti aromatičnosti piva nego njegovoj gorčini. Nekoliko sorti hmelja se gotovo uvek koriste kao aromatične: Amarillo, El Dorado, Palisade, itd. Vidi: Hmelj u peletima
Attenuation (Atenuacija) – Ovaj termin se odnosi na procenat uspešnosti kvasca da fermentiše šećere u sladovini. Može da se očitava na osnovu merenja areometrom. Idealni nivo atenuacije je određen pivskim stilom i ličnim ukusom. Zbog toga što neki pivski stilovi zahtevaju više/niže nivoe atenuacije, kategorije su podeljene na:
- Visoka atenuacija: 78% +
- Srednja atenuacija: 73% to 77%
- Niska atenuacija: ispod 72%
Barley (Ječam) – zrnasta žitarica koja se koristi kao osnovni slad u proizvodnji piva i određenih alkoholnih destilata, ali takođe i u ljudskoj i životinjskoj ishrani.
Bitterness (Gorčina) – U pivu je uzrokuju tanini i iso-alfa kiseline iz hmelja. Hmeljna gorčina je dominantna na ukusu i jedna je od definišućih karakteristika pivskih stilova.
Bittering Hops (Hmeljevi za gorčinu) – Odnosi se na hmeljeve koji se dodaju u ranim fazama kuvanja sladovine. Što duže se pojedine sorte kuvaju, više će gorčine osloboditi u pivu. Poznate sorte hmelja koje se koriste za gorčinu su: Brewers Gold, Sorachi Ace, Bravo, Summit.
BJCP Beer Judge Certification Program je neprofitna organizacija nastala 1985. godine sa ciljem da promoviše kvalitetno pivo i edukuje ljude na teme procenjivanja karakteristika i degustacije piva.
Blending – mešanje dve serije piva kako bi se dobio finalni proizvod. Koristi se npr. i u proizvodnji viskija.
Body (Telo) – Konzistencija, gustina i punoća piva. Telo piva može biti slabo, srednje i puno.
Boiling (Kuvanje) – Jedna od ključnih faza u pripremi piva. Sladovini se, dok ključa, mogu dodavati hmeljevi za gorčinu ili, pred kraj ključanja, za aromu. Kuvanjem se takođe uklanjaju nepoželjna jedinjenja iz piva. Pivo se kuvanjem sterilize, a ovaj proces i završava enzimsko pretvaranje proteina u šećere.
Bottle Conditioning (Odležavanje u boci) – Proces pomoću kojeg se pivo prirodno karbonizuje (gazira) u boci, kao rezultat fermentacije šećera koji su naknadno dodati tokom flaširanja.
Bottom Fermentation (Donja fermentacija) – Jedna od dve metode fermentacije. Karakteriše je padanje kvasca (lager kvasci) na dno posude za fermentaciju.
Brettanomyces – Vrsta jednoćelijskih kvasaca zanimljiva za proizvodnju piva za neuobičajenih ukusa koje proizvodi tokom fermentacije šećera.
Brew Kettle (Kotao – posuda – za kuvanje) – Posuda u kojoj se kuva sladovina (nefermentisano pivo).
Carbonation (Karbonizacija) – Proces dodavanja ugljen dioksida tečnosti (pivu), koji se može izvršiti na nekoliko načina:
- Pritiskom na fermentacionu posudu kako bi se uhvatio prirodno oslobođeni ugljen dioksid.
- Dodavanjem CO2 u gotovo pivo.
- Dodavanjem piva koje je u fazi fermentacije već gotovom pivu, radi ponovne fermentacije (kraeusening);
- Priming – Dodavanje šećera fermentisanoj sladovini pre istakanja u flaše/kegove. Tako se inicira sekundarna fermentacija u boci. Vidi: Tablete za karbonizaciju
Cask Conditioning – Čuvanje nepasterizovanog, nefiltriranog piva na nekoliko dana u hladnijim podrumskim uslovima, na oko 13c dok ne počne proces karbonizacije.
Cellaring – Čuvanje piva na kontrolisanoj temperaturi, odležavanje.
Closed Fermentation – Fermentacija u zatvorenim, anaerobnim uslovima kako bi se smanjio rizik od kontaminacije i oksidacije.
Color – Boja, ton piva. Karakteristika koju primarno određuje slad, ponekad voće ili drugi dodaci. Stilovi koji se prave sa karamelizovanim, tostiranim ili prepečenim sladovima imaju tamniju boju. Boja piva ponekada (retko) može da sugeriše kakvog će ukusa biti pivo, važno je napomenuti da boja piva ne određuje njegov procenat alkohola, ukus ili broj kalorija.
Conditioning – Korak u pripremi piva koji podrazumeva odležavanje piva nakon primarne fermentacije kako bi se eliminisali svi nepoželjni ukusi.
Decoction Mash – Metoda ukomljavanja pri kojoj se podiže temperatura sladovine tako što se deo odvoji, prokuva i vrati nazad na ukomljavanje.
Dextrin – Grupa kompleksnih, nefermentabilnih ugljenih hidrata bez ukusa. Nastaju delimičnom hidrolizom skroba, što doprinosi većoj gustini i punijem telu piva. Neki dekstrini se ne mogu u potpunosti razložiti u gotovom pivu, što mu kasnije daje malo sladne slatkoće.
Diacetyl – Isparljivo jedinjenje koje proizvode određeni kvasci, a karakteriše ga ukus mlečne karamele u pivu. Ovo jedinjenje je prihvatljivo u malim količinama u nekim tradicionalnim stilovima kao što su engleski i škotski ejlovi, češki pilsner ili nemački festbier. Međutim, najčešće je to ipak nepoželjan ukus u pivu.
Diastatic – Odnosi se na diastatske enzime koji nastaju tokom klijanja žitarice. Oni pretvaraju skrob u šećer koji će se kasnije hraniti kvasci. Vidi: Diastatic slad
Dry Hopping – Suvo hmeljenje, dodatak hmelja kasnije nego što je uobičajeno tokom pivskog procesa kuvanja. Ovim se pojačava aroma, bez naglašavanja gorčine piva.
Dual Purpose Hops – Hmelj dvojake namene, koji se podjednako uspešno može koristiti i za gorčinu i za aromu.
apr12

Pivski kvasci i kako ih čuvati
Ko bi rekao da su ljudi hiljadama godina spremali pivo bez ikakvog razumevanja uloge kvasca. I danas je spotlight pretežno na hmelju, ali je sve više onih pivara istančanog ukusa koji vole da istražuju pivo kroz fermentacije sa različitim sojevima kvasaca.
Ejl (Ale) kvasci gornje fermentacije
Ejl kvasci su specifični po tome što se podižu na površinu tečnosti u fermentoru, zbog toga su i dobili nadimak. U ranoj fazi fermentacije, može se primetiti gusti penasti sloj od kvasca po površini posude. Ovi su kvasci pogodni za upotrebu u kućnoj radinosti, jer je rang temperatura na kojima fermentišu 10-25°C, zavisno od soja (takoreći, sobna temperatura), većina na idealnih 18-22°C. Kvasci gornje fermentacije se koriste za stilove kao što su: (naravno) ejlovi, staut, porter, pšenična piva, Altbier i Kölsch.
Lager kvasci donje fermentacije
Logično, po nazivu se da zaključiti da ovi kvasci fermentišu na dnu fermentora. Temperatura može biti velika začkoljica u njihovom slučaju, jer je za fermentaciju neophodno da bude između 7 i 15°C. Kvasci donje fermentacije se koriste za stilove kao što su: Lager, Pilsner, Bock, Märzen, Dortmunder, itd.
Važno je da temperatura bude adekvatna soju kvasca. Ukoliko je preniska, fermentacija će se odvijati sporo ili nepotpuno, a previsoka temperatura fermentacije utiče na pojavu neprijatnih ukusa i aroma u pivu.
Karakteristike kvasaca
Atenuacija
Ovaj termin se odnosi na procenat uspešnosti kvasca da fermentiše šećere u sladovini. Može da se očitava na osnovu merenja areometrom. Idealni nivo atenuacije je određen pivskim stilom i ličnim ukusom. Zbog toga što neki pivski stilovi zahtevaju više/niže nivoe atenuacije, kategorije su podeljene na:
- Visoka atenuacija: 78% +
- Srednja atenuacija: 73% to 77%
- Niska atenuacija: ispod 72%
Flokulacija
Ovo je stručni naziv za grupisanje ćelija kvasca u skupove. To se najčešće odvija na kraju fermentacije. Nivo flokulacije samim tim određuje koliko će neko pivo biti bistro. Kvasci visoke flokulacije, na primer, brže se grupišu i tonu na dno fermentora, čineći tako pivo bistrijim.
Vrste kvasaca u odnosu na pivski stil
Američki ejl kvasci
Ako kvasac ima “American Ale” u opisu, to je kvasac širokog opsega primene. Pogodan je za eksperimentisanje, čistog je i neutralnog karaktera. Otporan je, pa se može desiti da “radi” i na nižim temperaturama, do 13°C. Takvi kvasci su, na primer:
Fermentis US-05
- Flokulacija: Srednja
- Atenuacija: 77-81%
- Temperatura: 12-25°C
Fermentis Safbrew T-58
- Flokulacija: Niska
- Atenuacija: 75%
- Temperatura: 12-25°C
Belgijski ejl kvasci
Ovo su kvasci naglašeno voćnog i estarskog karaktera, često sa notama karanfilića ili fenola. Ukoliko voliš Abbey ili trapist piva, biće ti neophodan jedan od ovih kvasaca:
Fermentis Safbrew T-58
- Flokulacija: Niska
- Atenuacija: 75%
- Temperatura: 15-25°C
Fermentis Safbrew BE-256
- Flokulacija: Visoka
- Atenuacija: Veoma visoka, 82%
- Temperatura: 15-20°C
Britanski ejl
Raznovrsna grupa koju čine londonske, škotske i ostale specifične podvrste.
Fermentis Safale S-04
- Flokulacija: Visoka
- Atenuacija: 79%
- Temperatura: 15-23°C
Fermentis Safbrew T-58
- Flokulacija: Niska
- Atenuacija: 75%
- Temperatura: 15-23°C
Fermentis Safbrew S-33
- Flokulacija: Srednja/Visoka
- Atenuacija: 75%
- Temperatura: 15-24°C
Barleywine/Imperial Stout
Barleywine je pivo, iako u nazivu ima “vino”, a i alkoholni sadržaj od 8-12% je bliži vinskom. Slično je i sa imperijalnim stautima, koji su intenzivne sladne osnove i dubokog ukusa pečenog slada. Ovo su kvasci koji mogu da se izbore sa više alkohola:
Fermentis US-05
- Flokulacija: Srednja
- Atenuacija: 77-81%
- Temperatura: 15-24°C
Fermentis Safbrew S-33
India Pale Ale
S obzirom na popularnost IPA koja ne jenjava, zaslužila je sopstvenu kategoriju, između ostalog i zbog toga što se razgranala u čitav spektar podstilova.
Fermentis US-05
Fermentis Safale S-04
Fermentis Safbrew T-58
- Flokulacija: Niska
- Atenuacija: 75%
- Temperatura: 15-24°C
Brown Ale
Kao i IPA, i kategorija braon ejlova se širi, pa sada postoje i zahmeljeni, imperijalni, gorki, sladni, orašasti, itd.
Fermentis Safale S-04
Fermentis US-05
Kölsch i Altbier
Kolsch kvasac mora imati dobru atenuaciju, da bi pivu dao čistu završnicu i izražaj hlebnim/sladnim karakteristikama ovog omiljenog nemačkog stila. Altbiers je karakteristično tamniji nego Kölsch, umereno je gaziran i ima dobar balans između hmelja i slada.
Fermentis Safale K-97
- Flokulacija: Srednja
- Atenuacija: 78%
- Temperatura: 12-25°C (optimalna 15-20°C)
Stout i Porter
Odličan izbor ako ti je baš ostalo malo visokokvalitetne belgijske čokolade ili kafe sa kojima bi pravio-la pivski eksperiment.
Fermentis US-05
Fermentis Safale S-04
Pšenična piva
Ništa lepše od velike čaše Hefeweizena, na topao prolećni dan. Čisto uživanje u zlatnoj neprovidnoj tečnosti, punog ukusa sa notama banane i karanfilića.
Fermentis Safbrew WB-06 11.5 g
Lager, Pilsner
Fermentis SafLager S-23
- Flokulacija: Visoka
- Atenuacija: 82%
- Temperatura: 12-15°C
Fermentis SafLager W-34/70
- Flokulacija: Srednja/Visoka
- Atenuacija: 73-77%
- Temperatura: 12-15°C
Fermentis SafLager S-189
- Flokulacija: Visoka
- Atenuacija: 82%
- Temperatura: 12-15°C
Pisali smo dosta o tome kako voditi računa o hmelju i njegovo pravilno čuvanje je zapravo možda i najčešća tema. Naučili smo koji su najveći neprijatelji hmelja (vlaga, toplota, svetlost, kiseonik), pa smo ih tako i pobedili. Što se tiče slada, znamo da mu je životni vek dug i da je otpornija sirovina. Kupljen na veliko, može da stoji i preko godinu dana. Bitno je da je na hladnijem i suvom mestu, kako bismo sprečili buđ i infekcije. Mleveni slad je nešto osetljiviji na ove uslove, i podložniji je oksidaciji. Zato je savet da se čuva na ujednačenoj, nižoj temperaturi, hermetički zatvoren. Ovako može da stoji i do par meseci, ali je svakako preporuka da se iskoristi za max 3-4 nedelje. Ekstrakte je najbolje čuvati u frižideru, neotpakovane (u zaštitnoj limenci). Tako će sačuvati svežinu ukusa do samog isteka roka.
Kad je u pitanju čuvanje kvasca, važno je znati da je suvi kvasac mnogo lakši za skladištenje. Ono što zahteva je suv vazduh i hladno okruženje (frižider će odgovarati). Suvi kvasac možete koristiti čak i nakon godinu dana, ukoliko je pravilno čuvan, jer mesečno gubi tek oko 1-2% vitalnih ćelija (za poređenje, tečni kvasci gube oko 20% za isti period, što znači da im je rok upotrebe maksimalno 6 meseci). Potrebno je samo hidrirati ga sa malo tople vode pre upotrebe.
Sa tečnim kvascima, priča je potpuno drugačija. Oni starenjem osetno više gube na vitalnosti. Ne smeju se držati na sobnoj temperature (za razliku od suvih kojima to, npr u transportu, ne smeta). Ukoliko niste sigurni da je tečni kvasac koji ste kupili najsvežiji moguć, potrebno je aktivirati ga starterom.
Najvažniji faktor zbog kojeg je kvasac osetljiv i koji direktno utiče na njegov kvalitet jesu rezerve glikogena. Glikogen spada u ugljene hidrate, slične sladnom skrobu i služi kao rezervni izvor energije kvascu. Posebno je važan u prvim fazama fermentacije, ali i kao izvor energije neophodan za metaboličke procese u slučajevima nedostatka ugljenih hidrata.
Kvasac je živ organizam koji je najsrećniji dok se hrani šećerima iz sladovine. Po završetku fermentacije, on pada na dno fermentora i započinje fazu mirovanja. Fascinantna je jedna činjenica u vezi sa kvascem – a to je da se kvasac, preostao kao nus-proizvod piva može ponovno koristiti. To znači da je nakon većine fermentacija kvasac i dalje živ i aktivan. Problem je održati ga zdravim do sledeće fermentacije ukoliko želimo da ga koristimo kao starter. Zbog toga je savet kućnim pivarima uvek da naprave plan tako da se novo kuvanje uvek tempira neposredno po flaširanju prethodnog.
mar27

Slatki tekst o kiselim pivima
Kvalitetno kiselo pivo je kao onaj jedan prijatelj kojeg svi vole. Pivski geekovi ga vole zbog slojevitosti ukusa. Ljudi koji ne vole pivo ga vole baš zbog senzacija koju nisu tipične za pivo. Vinoljupci ga vole jer ih često podseća na vino.
Ipak, mnogo ljudi, posebno kod nas, i dalje nepotrebno strepi od kiselih piva. A kiseljaci su najstariji tip piva u pivskoj istoriji.
Nekada davno, sva su piva bila donekle kiselkasta. Pre kultivisanja kvasaca, fermentacija se vršila pomoću divljih kvasaca i bakterija. Kao i kod većine “prehrambenih otkrića”, moglo bi se reći da je i do ovog došlo slučajno.
Kako započeti praktično upoznavanje sa kiselim pivima?
Nema sumnje da su ova piva specifičnog mirisa i ukusa “acquired taste”. Nikoga ne ostavljaju ravnodušnim. Ali, ako ih nikada ne probaš, teško da ćeš umeti da ih ceniš ili da diskutuješ o njima.
Najbolje je početi sa pivom koje je po nekim karakteristikama blisko tvom omiljenom stilu. Zbog čega? Ukoliko ne voliš Red Ale, npr., male su šanse da će ti se dopasti Flemish Red. S druge strane, ukoliko voliš pšenična piva, kreni sa Gose stilom. Ili, ukoliko voliš nemačka piva, probaj Berliner Weisse. Nađi jednu karakteristiku koju prepoznaješ i voliš i počni od nje. Imaj na umu da su Gose i Berliner Weisse danas među komercijalno najpopularnijim “kiseljacima”, jer su veoma osvežavajući. Ukoliko ti se pivo ne dopadne, ne znači da je loše, nego verovatno nije pravi izbor za tebe.
Kada pravimo pivo, koristimo neki od kvasaca soja Saccharomyces, kako bismo podstakli fermentaciju sladovine. Kvasac tada “jede” sve dostupne šećere iz sladovine i tako nastaju alkohol, ugljen-dioksid, kao i neki aromatski profili piva.
Konvencionalni kvasci koji se danas koriste u našim omiljenim stautima ili IPAma, kultivisani su i izolovani sa ciljem da fermentacija bude kontrolisana, da ukus bude konzistentan, bez varijacija.
NEKOLIKO JE NAČINA NA KOJE SE PIVO MOŽE „ZARAZITI“:
Nekontrolisanom inokulacijom (npr. spontana fermentacija), to je način koji koriste mnogi tradicionalni stilovi.
Izvesniji je rezultat pri upotrebi kontrolisane inokulacije. U ovom procesu se donekle može pratiti konzistencija s obzirom na to da se samo unapred određene kulture bakterija i kvasaca dodaju u pivo.
Sintetički proces je, u suštini, dodavanje mlečne kiseline sladovini kako bismo postigli kiseo ukus. S obzirom na to da se ne koriste divlji mikroorganizmi, ovakva piva možda nemaju kompleksnost tradicionalnih, ali je s druge strane, ovim putem rizik od kontaminacije pogona (drugih piva u istoj prostoriji) sveden na minimum.
Danas se, u post-pasterizacijskom svetu i savremenom pivarstvu, u sterilnom higijenskom okruženju, pivima namerno dodaju sojevi divljih kvasaca ili specifičnih bakterija. U Belgiji se to tradicionalno radi veoma spontano, fermentacijom u buretu koje nije hermetički zatvoreno (tako se pivo namerno kontaminira “lokalnim bakterijama”, karakterističnim za to područje) ili hlađenem sladovine napolju zimi.
Zbog toga što je ishod ovih procesa gotovo nemoguće kontrolisati, mnogi pivari ih se plaše. Fermentacija u ovim uslovima može da traje natprosečno dugo, a pivo može menjati karakter odležavanjem, pa mu je tako ponekad potrebno i nekoliko godina da “sazri”. Naravno, mnogi ih se plaše i zbog toga što ovi mikroorganizmi mogu da kontaminiraju i čitave “čiste” serije ukoliko se nalaze u istoj prostoriji. Zato veće pivare često investiraju u odvojene prostore namenjene isključivo proizvodnji kiselih piva, bez strepnji da će zaraziti svoj mladi pilsner.
Lactobacillus, Brettanomyces, and Pediococcus su najpoznatiji uzročnici kiselog ukusa piva. Još jedan metod za postizanje kiselosti, jeste dodavanje voća u sekundarnoj fermentaciji piva.
Brettanomyces – Brett –daje rustične ukuse pivu. Jednom kada se naviknete, nećete moći bez piva sa Brettom.
Lactobacillus – Lacto – kiselost se postiže lučenjem mlečne kiseline. Ova bakterija je tipična za piva sa niskim sadržajem alkohola.
Pediococcus – Pedio – Pored mlečne kiseline, proizvodi i diacetil koji daje puterasti ukus. Gotovo uvek se uparuje sa Brettanomyces.
Razlog zbog kojeg ove bakterije ne vole sterilne sredine jeste taj što im je za potpunu efikasnost neophodan kiseonik. Upravo se iz tog razloga pivari naklonjeni kiselim pivima često odlučuju za staromodne hrastove buriće koji propuštaju kiseonik u procesu odležavanja i stvaraju idealno okruženje za razvoj mikroorganizama.
Zbog pomalo rizične i specifične proizvodnje, često ćemo se susresti sa pivarama koje su specijalizovane isključivo za pripremanje kiselih piva. Jedna od najstarijih takvih pivara je belgijski Rodenbach, osnovana 1836. Među mlađim pivarama, fokusiranim na kisele stilove piva, posebno saison, kod nas imate jedinstvenu priliku da probate švedski Brekeriet.
Kettle souring
“Kettle souring” je fantastična nova tehnika ubrzanog “kiseljenja” piva. Pre dodavanja kvasca, sladovina se hladi i dodaju se Lacto bakterije (“sour mash”), i tek onda se pristupa redovnoj fermentaciji. Ovako se proces skraćuje sa nekoliko meseci na nekoliko dana.
Stilovi kiselih piva
U Sour/Wild Ale kategoriju spadaju sva kisela piva skuvana uz upotrebu divljih kvasaca i bakterija zajedno sa ili umesto standardnih selekcionisanih pivskih kvasaca. Ne postoje specifični stilski parametri, ovo su sva piva koja ne pripadaju nijednoj od dolenavedenih kategorija.
Berliner Weisse
Nekada najpopularnije alkoholno piće u Berlinu, doživljava veliki comeback! Alkoholni sadržaj koji je često nizak, oko 3% (što je ishod kraće fermentacije) i upotreba Lactobacillus bakterije su ono što karakteriše ovaj pivski stil. Ova piva često imaju veoma osvežavajući ukus i citrusnu kiselost (aromatski blisku limunadi). Ponekad se mešaju sa voćnim sirupima kako bi se ta kiselost malo ublažila, jer je dominantna i ume biti snažno naglašena. Ponekad se u završnici na ukusu javi i komplementarni biskvitni, hlebni ili ukus žitarica (od slada, naravno). Hmeljna gorčina ne postoji u ovom pivskom stilu. Kiselost je uvek čista i voćkasta, nikad sirćetna. Završnica je suva.
Flanders (Flemish)
Ovaj stil je direktni potomak klasičnog engleskog portera iz 17. veka. Nastaje tako što se pivo, nakon fermentacije sa standardnim pivarskim kvascem, ostavi da odležava u hrastovim buradima. Nakon toga se obično meša (blend) sa mlađim pivom, kako bi se podesio ukus. Finalni proizvod je crvenkaste do braon boje, otud i imena podvrstama. Na ukusu često dominiraju voćkaste note, šljiva, pomorandža, crveno voće. Ponekad su u tragovima prisutne note vanile ili čokolade. Kiselost je umerena do intenzivne, a puni sladni ukusi najčešće potiču od tostiranih sladova. Bez hmeljnih aroma i ukusa. U završnici često podseća na crvena vina. Najpoznatiji primer: Duchesse de Bourgogne.
Gose
Ovo je pivo gornje fermentacije, poreklom iz grada Goslar u Nemačkoj. Karakteriše ga upotreba korijandera, soli i Lacto bakterija. Blage do umerene kiselosti, poput čaja sa malo ceđenog limuna. Od slada su najčešće prisutni umereni ukusi hleba i testa u pozadini. Voćni karakter je blago do umereno naglašen, a najčešće se u njemu prepoznaju ukusi jabuke/kruške, limuna ili koštunjavog voća. Slanost je primetna, posebno na početku, ali ne i dominantna, u službi je pojačavanja ostalih ukusa. Gorčina je slaba ili nepostojeća, a završnica suva. Najpoznatiji primeri: Gasthaus & Gosebrauerei Bayerischer Bahnhof Leipziger Gose i Anderson Valley Briney Melon Gose.
Lambic
Lambic su piva sa nesladovanom pšenicom i ječmenim ili drugim sladom (Pop My Višnja, na slici, je sa speltinim), spontane fermentacije, nastala u okolini Brisela. Sladovina se tradicionalno hladi na otvorenom (zimi ili u proleće), a fermentacija i odležavanje se odvijaju u buradima. Trebalo bi da odležavaju bar godinu dana. Tipična podvrsta lambika, koji zapravo predstavlja blend više serija lambika iz različitih kuvanja je gueuze. Ukoliko lambik prolazi sekundarnu fermentaciju uz dodatak voća, onda je to najčešće ili kriek ili framboise. Najpoznatiji primer: Cantillon Gueuze 100% Lambic
Oud bruin (“Old Brown”)
Za razliku od Flanders red ejla, ovaj belgijski stil je tamniji i ne odležava u hrastovini, već u fermentorima od nerđajućeg čelika. Kompleksne je sladnosti, sa čestom dominacijom karamele na ukusu. Voćkaste note su srednje do veoma naglašene i najčešće podrazumevaju suvo voće (grožđe, šljive, smokve, urme, višnje). Slatko-kiseli profil ovog stila vidljiv je u odležalim primerima, koji često asociraju sa dobrim likerom od višnje. Najpoznatiji primeri: De Brabandere Petrus Oud Bruin i New Belgium La Folie.
Uparivanje hrane i kiselih piva
Specifična trpkost koja odlikuje kisela piva zapravo može biti odlična za spiranje prethodnih ukusa sa nepca. Međutim, nekada imaju jači aftertaste što ih može učiniti dominantnim u uparivanju sa hranom, a to ne želimo.
Dakle, u zavisnosti od toga koliko je naš sour aromatičan i jak, sa ovim stilovima piva se može uparivati gotovo sve, od dezerta sa šljivama i vanilom, preko salata, do roštilja, ribe, školjki.
Sa Brett kvascem koji ponekad specifično “miriše” dobro se kombinuju “zemljani ukusi” (krompir, pečurke).
Dobar balans se postiže i uparivanjem laganog, citrusnog Berliner Weisse-a sa jako začinjenom hranom (azijska jela sa pirinčem, kari).
mar25

Uparivanje piva i muzike
Koliko često ti se desilo da jasno kao dan upamtiš savršeni gutljaj piva koji je pratila idealna muzika? Ništa čudno!
Dva su načina na koja muzika može menjati ukus piva koje pijemo.
- Empirijski – Šta mislite, postoji li pesma (ili muzički stil) koji više ljudi može asocirati sa određenim pivom (pivskim stilom)? Da li je Guiness ukusniji uz The Pogues?
Razna istraživanja kažu da se naša percepcija ukusa nekog piva može značajno menjati u odnosu na muziku koju slušamo u datom trenutku. Ukoliko je u pozadini pesma koju volimo, sve su šanse da će to popraviti utisak o ukusu piva koje pijemo.
Svi čulni nadražaji su međusobno povezani, pa tako svaka senzacija – zvučna ili vizuelna, miris, boja, može uticati na naše čulo ukusa.
Belgijski naučnik iz oblasti psihologije dr Cavalho, objavio je interesantnu studiju na ovu temu, nastalu u saradnji sa Brussel Beer Project i poznatim engleskim bendom The Editors. Stručni tim iz BBP je napravio crno pivo inspirisano indie rock muzikom i vizuelnim identitetom benda. Bio je to Porter sa infuzijom Earl Grey čaja i harmonično balansiranim citrusnim notama nasuprot sladnoj, čokoladnoj osnovi. Nakon toga prijavljeni volonteri su degustirali pivo sa etiketom i bez nje, kao i sa i bez muzike u pozadini.
Ljudi koji su pili pivo sa posebno osmišljenom i dizajniranom etiketom u atmosferi upotpunjenoj kompilacijom Editorsa u pozadini, više su uživali u pivu i izneli su više fascinacija njegovim ukusom. Bilo im je ukusnije nego ljudima koji su pili pivo bez muzike i adekvatnog pakovanja. Može se izvesti zaključak da je rok muzika odlična za uparivanje sa pivima koja kao osnovu imaju pečene tamne sladove koji vuku na biskvit, kafu, čokoladu i začine.
Ono na šta treba obratiti pažnju, jeste činjenica da su i muzički i pivski ukusi strogo subjektivni, i da je ovakvo iskustvo sigurno bilo manje prijatno ljudima koji nisu poštovaoci ovakve muzike. Dakle, ako želiš sebi da popraviš ukus nekog piva, probaj da ga piješ uz soundtrack odabran prema svojim ličnim afinitetima.
- Neurološki – dokazano je da nam zvučni talasi mogu učiniti određene ukuse dopadljivijim. Na primer:
— Duboki/bas tonovi pojačavaju gorčinu
— Visoki tonovi će nam učiniti piće/hranu slađim
— Disonantni tonovi (npr. eksperimentalni džez) pojačavaju senzaciju kiselosti
Evo kako je to praktično primenjivo kad su piva u pitanju:
Slatka/sladna piva
Amber ili crvenkasta piva, pilsneri, blond, wit i voćkasta, letnja piva su najprijatnija ako slušamo muziku čistih tonova. Što se tiče ozbiljne muzike, to znači da bismo za ova piva mogli odabrati klavir ili flautu. Biramo muziku viših frekvencija. Gorepomenuta studija je pokazala da su se uz ova piva dobro složile Nik Drejkova “Time Has Told Me” i “Blackbird” od Bitlsa.
Zahmeljena piva
IPA i sve njene varijacije, pale ale, i ostala piva sa dominantnom gorčinom su najbolja uz egzotičnu, tropsku muziku. Pretpostavlja se da je to zato što u ovakvoj relaciji, muzika i pivo jedno drugome ističu specifičnosti. Studija sugeriše trubu i trombone, a od pesama za uparivanje, sa gorkim pivima je dobro išla “Exodus” od The Skatalites, bilo šta od Bob Marley and The Wailers, kao i Bobby McFerrin.
Kisela piva
Belgijski stilovi (lambic i gueuze), saison, nemački gose itd. su piva kojima je kiselost glavna odlika, i najbolje se uparuju sa muzikom koja je brza, ima jak i izražajan ritam, i poneku disonancu. Autori istraživanja posebno preporučuju Nirvanu.
Jaka piva
Piva sa visokim alkoholnim sadržajem su uglavnom teža i jačeg ukusa. Komplementarna su sa mračnijom, eksperimentalnom muzikom orijentisanom na sintisajzer od instrumenata. Elektronska muzika je često pravi izbor. Sa mračnijom synth-pop muzikom iz 80-ih nema greške.
Zanima nas i kakva su vaša zapažanja na ovu temu. Cheers!
mar22

Tradicija manastirskih piva
Danas smo manje više svi upoznati sa Trappist pivima, s obzirom na činjenicu da su neka od njih pristupačna i dostupna u supermarketima. Ali bivajući velikim ljubiteljima ovih piva, rešili smo da im se malo detaljnije posvetimo u tekstu koji sledi.
Trapističke pivare
Ove pivare locirane su naravno u krugu trapističkih manastira. Monasi (rimokatoličkog reda cistercita) i danas učestvuju u proizvodnji piva. Čak i kada ne učestvuju direktno, proizvodnja se obavlja pod njihovim nadzorom. Ime “Trappist” vodi poreklo od manastira La Trappe gde je osnovan prvi red u 17. veku. Osim piva, ovi manastiri imaju često i uspešnu proizvodnju sireva, kao i hleba i umetnina sa religijskom tematikom.
U proteklih nekoliko decenija, pokazalo se da su baš ova piva glavna inspiracija najuticajnijim zanatskim pivarama na svetu. I pored procvata kraft proizvodnje, trapistička piva i dalje važe za uzor po pitanju kvaliteta. Trapistička piva i jesu i nisu stil za sebe, zvanično nisu, ali svi se možemo složiti da imaju neke zajedničke karakteristike svojstvene baš njima. Sva spadaju u piva gornje fermentacije, nepasterizovana su, ne sadrže hemijske aditive, dodaje im se šećer u kuvanju, a fermentacija se odvija u boci.
Od 1997. autentična trapistička piva imaju prepoznatljivi logo kao garant kvaliteta. Takođe, zajedničko im je i to da isključivo manastirska zajednica odlučuje o procesima i načinima proizvodnje. Ta zajednica,nastala 1997. je zapravo Trapistička asocijacija (International Trappist Association (ITA) ) i u njenom osnivanju je učestvovalo 8 pivara (Orval, Chimay, Westvleteren, Rochefort, Westmalle, Achel, Koningshoeven, Mariawald). Sva piva koja ispunjavaju kriterijume Trappist Asocijacije dobijaju TM logo kao garanciju autentičnosti, a uslovi su sledeći:
- Pivo apsolutno mora biti skuvano u odgovarajućem samostanu, ako ne od strane kaluđera, onda pod njihovim nadzorom.
- Pivara mora poštovati pravila samostana i imati transparentnu proizvodnju koja služi samostanu.
- Pivara nije namenjena ostvarivanju profita već bi sav profit isključivo trebalo da pokriva životne troškove boravka u samostanu, održavanje njegovih objekata i zemljišta. Sve što pretekne daje se u humanitarne svrhe.
Danas postoji oko 170 trapističkih manastira, međutim, samo 12 od njih sa sertifikovanom proizvodnjom Trappist piva.
“Abbey” piva, ili manastirska piva su nešto širi pojam, iako ih vezuje stilska sličnost i, često ali ne uvek, proizvodno okruženje.
Ona su nastala na istoj tradiciji kao i Trappisti, ali nemaju striktno određene postulate o proizvodnji, plasmanu i profitu. Manastiri i monasi ne moraju čak imati nikakvu ulogu u nastanku ovih piva. Recimo da su to najčešće piva iz komercijalne proizvodnje, koja ukusom i kvalitetom teže da oponašaju trapiste.
Upravo zbog toga što nije postojao kriterijum kvaliteta i definisan način proizvodnje, Abbey piva su se masovno raširila, i nisu baš sve varijacije bile dostojne imena. Zbog toga je Unija belgijskih pivara 1999. ustanovila Sertifikat belgijskog Abbey piva sa logotipom koji će nositi samo flašice koje ispunjavaju određene kvalitativne norme. Između ostalog, pivo je moralo da bude licencirano od strane nekog postojećeg ili napuštenog manastira. Deo profita mora da se investira u obnovu i održavanje manastira ili humanitarne svrhe. Danas postoji preko 20 manastirskih proizvodnji sertifikovanih na ovaj način, i preveliki broj onih koji se služe imenom nekog manastira ili sveca u komercijalne svrhe.
Uprkos rasprostranjenim pričama, trapistička piva, onakva kakvim ih danas poznajemo, postoje tek od tridesetih godina prošlog veka, kada su Orval i Westmalle započeli malu komercijalnu proizvodnju. Zanimljivo je da sličnosti u ukusu između Westmalle, Westvleteren i Achel piva potiču od toga što sve tri pivare koriste isti soj kvasca.
Pored piva iz komercijalne ponude, mnogi od ovih samostana prave i piva isključivo za svoju upotrebu. Po stilovima su to najčešće Enkel (single) ili blond i imaju nešto manje alkohola. Westmalle pivo koje se može naći samo u manastiru je Extra (5% ABV), Chimay pravi Dorée (4.8% ABV), Orvalovo je Petite (3.5% ABV), dok Achel proizvodi Achel Blond i Brune (5% ABV).
Dubbel, tripel, i quadrupel su piva po kojima su samostani najpoznatiji, a njihovi nazivi se odnose zapravo na količinu slada sa fermentabilnim šećerima i OG (početnu gustinu) sladovine pre fermentacije. Rochefort 6 tako ima početnu gustinu 1.060 7.5% ABV, 1.080 je početna gustina Osmice, sa 9.2% ABV, a Rochefort 10 ima početnu gustinu 1.100 i 11.3% ABV. Osim toga, poznati su modern varijacije ovih stilova, te dubbel, tripel i quadrupel možemo pronaći u opusu najpoznatijih svetskih kraft pivara!
Zanimljivo je i to da je La Trappe 1999 godine izgubio trapistički sertifikat, da bi ga ponovo dobio 2005. godine, i uspešno očuvao do danas. Još jedan holandski samostan, Abdij Maria Toevlucht, se pridružio listi krajem 2013. sa pivom Zundert. Početak trenda širenja ove liste desio se 2012. godine, kada je sertifikatom odlikovana proizvodnja austrijskog manastira Engelszell, Trappistenbrauerei Engelszell. To je zapravo bilo ponovno oživljavanje proizvodnje koja je prekinuta 1929. U decembru 2013. jedan američki samostan se po prvi put pridružio odabranom društvu trapista. U pitanju je St. Joseph’s Abbey iz Spensera u Masačusetsu, a 2015. i Italija je počastvovana ulaskom u ITA listu, zahvaljujući kvalitetnoj proizvodnji Tre Fontane samostana u Rimu. Sredinom 2018. je stiglo poslednje aktuelno pojačanje ligi izuzetnih manastirskih pivara, u vidu monaha iz Mount St Bernard manastira u Velikoj Britaniji, tako da smo u ovu godinu ušli sa 12 priznatih Trappist manastirskih pivara (priznatih od strane ITA).
Spisak trapističkih pivara sa priznanjem Međunarodne trapističke asocijacije
|
||
Brouwerij der Trappisten van Westmalle | Belgija | |
Brouwerij Westvleteren/St Sixtus | Belgija | |
Bières de Chimay | Belgija | |
Brouwerij de Koningshoeven (La Trappe) | Holandija | |
Brasserie de Rochefort | Belgija | |
Brasserie d’Orval | Belgija | |
Brouwerij der Sint-Benedictusabdij de Achelse Kluis (Achel) | Belgija | |
Stift Engelszell | Austrija | |
St. Joseph’s Abbey in Spencer, Massachusetts | SAD | |
Brouwerij Abdij Maria Toevlucht (Zundert) | Holandija | |
Tre Fontane Abbey | Italija | |
Mount St Bernard Abbey (Tynt Meadow) | Velika Britanija |
feb26
0