Arhiva kategorije Pivski citati

- Alkoholičari u Amsterdamu za čišćenje ulica dobijaju 5 limenki piva i 10e za dan posla.
- U Rusiji se pivo smatra alkoholnim pićem tek od 2013.
- Sve do 80ih godina, u Belgiji se stono pivo (oko 1,5% alk.) služilo i u školskim menzama.
- U Finskoj postoji takmičenje u nošenju supruge, prva nagrada je količina piva u težini supruge.
- U Africi postoji pivo koje se pravi od banana.
- Wat Pa Maha Chedi Kaew hram na Tajlandu je konstruisan od milion flaša, uglavnom Heineken i lokalnih piva.
- U Nigeriji se popije više Guinnessa nego u Irskoj.
- U zemlji faraona, Egiptu, pivo se smatralo nacionalnom valutom.
- Političke stranke u Argentini imaju svoje brendove piva.
- 1922. godine, kada je Nils Bor osvojio Nobelovu nagradu, pivara Carlsberg mu je poklonila doživotnu zalihu točenog piva sprovedenog cevima direktno do njegove kuće.
- Američki predsednik Džimi Karter potpisao je izuzeće od oporezivanja za pivo koje se spravlja kod kuće za ličnu ili porodičnu upotrebu. Na taj način je otvorio mala vrata današnjim zanatskim i velika kućnim pivarima.
- Na Islandu je pivo bilo protivzakonito sve do 1. marta 1989. Danas se taj datum proslavlja kao Bjordagur, ili Dan piva.
- U Hamurabijevom zakoniku piše da će konobari koji razvodnjavaju pivo biti pogubljeni.
- Ljudi koji su učestvovali u izgradnji Velike piramide u Gizi, bili su plaćeni u pivu.
- Oktoberfest je zvanično počeo kao proslava venčanja princa Ludviga, 1810. godine.
- 1990. godine, na izborima u Rusiji i Belorusiji se kandidovala Partija ljubitelja piva.
- Zahvaljujući pivu, Džozef Prisli je otkrio kiseonik. Primetio je kako se u pivari iz velikih posuda sa pivom podižu gasovi i zamolio da tu uradi prve eksperimente.
- Na Mesecu postoji krater po imenu Pivo.
- Supa od piva je bila uobičajeni doručak u srednjovekovnoj Evropi.
- U Mestu Lajitas, Texas, 80ih godina je za gradonačelnicu izabrana koza koja pije pivo.
- Čuvajte pelete hmelja što dalje od kućnih ljubimaca, jer mogu biti otrovni po njih.
- Prvi profesionalni pivari, zapravo su bile – pivarke. Nekada su isključivo žene bile zadužene za pripremu piva.
- Ukoliko se flaširano pivo čuva uspravno – to umanjuje rizik od oksidacije i kontaminacije zbog dodira sa čepom.
- Najduži mamurluk navodno se pripisuje jednom Škotu, nakon što je ovaj popio preko 28l piva. Legenda kaže da je njegov mamurluk trajao 4 nedelje.
- Puževi vole pivo!
- Pivo je odlično sredstvo za vraćanje sjaja bakru.

Ukoliko niste sigurni u to za koji recept od pregršt, koliko ih ima na internetu, da se odlučite, možda Vam naše sugestije za izbor sirovina mogu pomoći. Većina ovih sirovina je uvek dostupna u standardnoj ponudi Majstora za pivo.

Phenols (Fenoli) Grupa hemijskih jedinjenja čije je prisustvo moguće osetiti i na mirisu i na ukusu. U određenim pivima je ponekad i poželjan, na primer, u nemačkim pšenicama gde potiču od kvasca ili u dimljenim pivima gde potiču od dimljenog slada. Veće prisustvo fenola ukazuje na problem sa vodom, bakterijsku infekciju sladovine ili ambalaže u kojoj je pivo. Prepoznatljivi ukus ponekad podseća na karanfilić ili medicinske sirupe i ukus lekova.
PROČITAJ SVE

Essential Hop Oils Esencijalna ulja hmelja su izomeri koji sladovini daju specifična aromatska svojstva i ukus.
Esters Nestalni aromatski spojevi koji se formiraju kroz interakciju organskih kiselina sa alkoholima tokom fermentacije. Estri doprinose voćnim aromama u pivu i često su prisutni u ejlovima.
PROČITAJ SVE

Koliko često ti se desilo da jasno kao dan upamtiš savršeni gutljaj piva koji je pratila idealna muzika? Ništa čudno!
Dva su načina na koja muzika može menjati ukus piva koje pijemo.
- Empirijski – Šta mislite, postoji li pesma (ili muzički stil) koji više ljudi može asocirati sa određenim pivom (pivskim stilom)? Da li je Guiness ukusniji uz The Pogues?
Razna istraživanja kažu da se naša percepcija ukusa nekog piva može značajno menjati u odnosu na muziku koju slušamo u datom trenutku. Ukoliko je u pozadini pesma koju volimo, sve su šanse da će to popraviti utisak o ukusu piva koje pijemo.
Svi čulni nadražaji su međusobno povezani, pa tako svaka senzacija – zvučna ili vizuelna, miris, boja, može uticati na naše čulo ukusa.
Belgijski naučnik iz oblasti psihologije dr Cavalho, objavio je interesantnu studiju na ovu temu, nastalu u saradnji sa Brussel Beer Project i poznatim engleskim bendom The Editors. Stručni tim iz BBP je napravio crno pivo inspirisano indie rock muzikom i vizuelnim identitetom benda. Bio je to Porter sa infuzijom Earl Grey čaja i harmonično balansiranim citrusnim notama nasuprot sladnoj, čokoladnoj osnovi. Nakon toga prijavljeni volonteri su degustirali pivo sa etiketom i bez nje, kao i sa i bez muzike u pozadini.
Ljudi koji su pili pivo sa posebno osmišljenom i dizajniranom etiketom u atmosferi upotpunjenoj kompilacijom Editorsa u pozadini, više su uživali u pivu i izneli su više fascinacija njegovim ukusom. Bilo im je ukusnije nego ljudima koji su pili pivo bez muzike i adekvatnog pakovanja. Može se izvesti zaključak da je rok muzika odlična za uparivanje sa pivima koja kao osnovu imaju pečene tamne sladove koji vuku na biskvit, kafu, čokoladu i začine.
Ono na šta treba obratiti pažnju, jeste činjenica da su i muzički i pivski ukusi strogo subjektivni, i da je ovakvo iskustvo sigurno bilo manje prijatno ljudima koji nisu poštovaoci ovakve muzike. Dakle, ako želiš sebi da popraviš ukus nekog piva, probaj da ga piješ uz soundtrack odabran prema svojim ličnim afinitetima.
- Neurološki – dokazano je da nam zvučni talasi mogu učiniti određene ukuse dopadljivijim. Na primer:
— Duboki/bas tonovi pojačavaju gorčinu
— Visoki tonovi će nam učiniti piće/hranu slađim
— Disonantni tonovi (npr. eksperimentalni džez) pojačavaju senzaciju kiselosti
Evo kako je to praktično primenjivo kad su piva u pitanju:
Slatka/sladna piva
Amber ili crvenkasta piva, pilsneri, blond, wit i voćkasta, letnja piva su najprijatnija ako slušamo muziku čistih tonova. Što se tiče ozbiljne muzike, to znači da bismo za ova piva mogli odabrati klavir ili flautu. Biramo muziku viših frekvencija. Gorepomenuta studija je pokazala da su se uz ova piva dobro složile Nik Drejkova “Time Has Told Me” i “Blackbird” od Bitlsa.
Zahmeljena piva
IPA i sve njene varijacije, pale ale, i ostala piva sa dominantnom gorčinom su najbolja uz egzotičnu, tropsku muziku. Pretpostavlja se da je to zato što u ovakvoj relaciji, muzika i pivo jedno drugome ističu specifičnosti. Studija sugeriše trubu i trombone, a od pesama za uparivanje, sa gorkim pivima je dobro išla “Exodus” od The Skatalites, bilo šta od Bob Marley and The Wailers, kao i Bobby McFerrin.
Kisela piva
Belgijski stilovi (lambic i gueuze), saison, nemački gose itd. su piva kojima je kiselost glavna odlika, i najbolje se uparuju sa muzikom koja je brza, ima jak i izražajan ritam, i poneku disonancu. Autori istraživanja posebno preporučuju Nirvanu.
Jaka piva
Piva sa visokim alkoholnim sadržajem su uglavnom teža i jačeg ukusa. Komplementarna su sa mračnijom, eksperimentalnom muzikom orijentisanom na sintisajzer od instrumenata. Elektronska muzika je često pravi izbor. Sa mračnijom synth-pop muzikom iz 80-ih nema greške.
Zanima nas i kakva su vaša zapažanja na ovu temu. Cheers!

Danas smo manje više svi upoznati sa Trappist pivima, s obzirom na činjenicu da su neka od njih pristupačna i dostupna u supermarketima. Ali bivajući velikim ljubiteljima ovih piva, rešili smo da im se malo detaljnije posvetimo u tekstu koji sledi.
Trapističke pivare
Ove pivare locirane su naravno u krugu trapističkih manastira. Monasi (rimokatoličkog reda cistercita) i danas učestvuju u proizvodnji piva. Čak i kada ne učestvuju direktno, proizvodnja se obavlja pod njihovim nadzorom. Ime “Trappist” vodi poreklo od manastira La Trappe gde je osnovan prvi red u 17. veku. Osim piva, ovi manastiri imaju često i uspešnu proizvodnju sireva, kao i hleba i umetnina sa religijskom tematikom.
U proteklih nekoliko decenija, pokazalo se da su baš ova piva glavna inspiracija najuticajnijim zanatskim pivarama na svetu. I pored procvata kraft proizvodnje, trapistička piva i dalje važe za uzor po pitanju kvaliteta. Trapistička piva i jesu i nisu stil za sebe, zvanično nisu, ali svi se možemo složiti da imaju neke zajedničke karakteristike svojstvene baš njima. Sva spadaju u piva gornje fermentacije, nepasterizovana su, ne sadrže hemijske aditive, dodaje im se šećer u kuvanju, a fermentacija se odvija u boci.
Od 1997. autentična trapistička piva imaju prepoznatljivi logo kao garant kvaliteta. Takođe, zajedničko im je i to da isključivo manastirska zajednica odlučuje o procesima i načinima proizvodnje. Ta zajednica,nastala 1997. je zapravo Trapistička asocijacija (International Trappist Association (ITA) ) i u njenom osnivanju je učestvovalo 8 pivara (Orval, Chimay, Westvleteren, Rochefort, Westmalle, Achel, Koningshoeven, Mariawald). Sva piva koja ispunjavaju kriterijume Trappist Asocijacije dobijaju TM logo kao garanciju autentičnosti, a uslovi su sledeći:
- Pivo apsolutno mora biti skuvano u odgovarajućem samostanu, ako ne od strane kaluđera, onda pod njihovim nadzorom.
- Pivara mora poštovati pravila samostana i imati transparentnu proizvodnju koja služi samostanu.
- Pivara nije namenjena ostvarivanju profita već bi sav profit isključivo trebalo da pokriva životne troškove boravka u samostanu, održavanje njegovih objekata i zemljišta. Sve što pretekne daje se u humanitarne svrhe.
Danas postoji oko 170 trapističkih manastira, međutim, samo 12 od njih sa sertifikovanom proizvodnjom Trappist piva.
“Abbey” piva, ili manastirska piva su nešto širi pojam, iako ih vezuje stilska sličnost i, često ali ne uvek, proizvodno okruženje.
Ona su nastala na istoj tradiciji kao i Trappisti, ali nemaju striktno određene postulate o proizvodnji, plasmanu i profitu. Manastiri i monasi ne moraju čak imati nikakvu ulogu u nastanku ovih piva. Recimo da su to najčešće piva iz komercijalne proizvodnje, koja ukusom i kvalitetom teže da oponašaju trapiste.
Upravo zbog toga što nije postojao kriterijum kvaliteta i definisan način proizvodnje, Abbey piva su se masovno raširila, i nisu baš sve varijacije bile dostojne imena. Zbog toga je Unija belgijskih pivara 1999. ustanovila Sertifikat belgijskog Abbey piva sa logotipom koji će nositi samo flašice koje ispunjavaju određene kvalitativne norme. Između ostalog, pivo je moralo da bude licencirano od strane nekog postojećeg ili napuštenog manastira. Deo profita mora da se investira u obnovu i održavanje manastira ili humanitarne svrhe. Danas postoji preko 20 manastirskih proizvodnji sertifikovanih na ovaj način, i preveliki broj onih koji se služe imenom nekog manastira ili sveca u komercijalne svrhe.
Uprkos rasprostranjenim pričama, trapistička piva, onakva kakvim ih danas poznajemo, postoje tek od tridesetih godina prošlog veka, kada su Orval i Westmalle započeli malu komercijalnu proizvodnju. Zanimljivo je da sličnosti u ukusu između Westmalle, Westvleteren i Achel piva potiču od toga što sve tri pivare koriste isti soj kvasca.
Pored piva iz komercijalne ponude, mnogi od ovih samostana prave i piva isključivo za svoju upotrebu. Po stilovima su to najčešće Enkel (single) ili blond i imaju nešto manje alkohola. Westmalle pivo koje se može naći samo u manastiru je Extra (5% ABV), Chimay pravi Dorée (4.8% ABV), Orvalovo je Petite (3.5% ABV), dok Achel proizvodi Achel Blond i Brune (5% ABV).
Dubbel, tripel, i quadrupel su piva po kojima su samostani najpoznatiji, a njihovi nazivi se odnose zapravo na količinu slada sa fermentabilnim šećerima i OG (početnu gustinu) sladovine pre fermentacije. Rochefort 6 tako ima početnu gustinu 1.060 7.5% ABV, 1.080 je početna gustina Osmice, sa 9.2% ABV, a Rochefort 10 ima početnu gustinu 1.100 i 11.3% ABV. Osim toga, poznati su modern varijacije ovih stilova, te dubbel, tripel i quadrupel možemo pronaći u opusu najpoznatijih svetskih kraft pivara!
Zanimljivo je i to da je La Trappe 1999 godine izgubio trapistički sertifikat, da bi ga ponovo dobio 2005. godine, i uspešno očuvao do danas. Još jedan holandski samostan, Abdij Maria Toevlucht, se pridružio listi krajem 2013. sa pivom Zundert. Početak trenda širenja ove liste desio se 2012. godine, kada je sertifikatom odlikovana proizvodnja austrijskog manastira Engelszell, Trappistenbrauerei Engelszell. To je zapravo bilo ponovno oživljavanje proizvodnje koja je prekinuta 1929. U decembru 2013. jedan američki samostan se po prvi put pridružio odabranom društvu trapista. U pitanju je St. Joseph’s Abbey iz Spensera u Masačusetsu, a 2015. i Italija je počastvovana ulaskom u ITA listu, zahvaljujući kvalitetnoj proizvodnji Tre Fontane samostana u Rimu. Sredinom 2018. je stiglo poslednje aktuelno pojačanje ligi izuzetnih manastirskih pivara, u vidu monaha iz Mount St Bernard manastira u Velikoj Britaniji, tako da smo u ovu godinu ušli sa 12 priznatih Trappist manastirskih pivara (priznatih od strane ITA).
Spisak trapističkih pivara sa priznanjem Međunarodne trapističke asocijacije
|
||
Brouwerij der Trappisten van Westmalle | Belgija | |
Brouwerij Westvleteren/St Sixtus | Belgija | |
Bières de Chimay | Belgija | |
Brouwerij de Koningshoeven (La Trappe) | Holandija | |
Brasserie de Rochefort | Belgija | |
Brasserie d’Orval | Belgija | |
Brouwerij der Sint-Benedictusabdij de Achelse Kluis (Achel) | Belgija | |
Stift Engelszell | Austrija | |
St. Joseph’s Abbey in Spencer, Massachusetts | SAD | |
Brouwerij Abdij Maria Toevlucht (Zundert) | Holandija | |
Tre Fontane Abbey | Italija | |
Mount St Bernard Abbey (Tynt Meadow) | Velika Britanija |

Jedna od najpoznatijih referenci na pivske teme “Mudar je onaj koji je izmislio pivo”, pripisuje se Platonu. Međutim, ovde se nećemo baviti pivskim mudrostima, nego dugom istorijom kućnog pivarstva. Saznaćemo koje su sve faze pivari prolazili, i to pre interneta, recepata-klonova, pa čak i adekvatne vode za piće/kuvanje.
Istorija piva i alkoholnih pića uopšte datira još od prvih civilizacija. Po nekim istraživačima, pivo je možda i prvo alkoholno piće ikada napravljeno.
Praksa korišćenja ječma, hmelja i drugih sastojaka (kvasac je u svom današnjem obliku kultivisan tek u 19. veku, zahvaljujući Pasteru) je očito bila vrlo važna mnogim kulturama, što se ogleda i u danas veoma živoj tradiciji kućnog pivarstva. Pivo se smatra trećim najkonzumiranijim i najpopularnijim napitkom na svetu, ispred kafe, a odmah iza vode i čaja.
Dok, nažalost, mega industrija i dalje talasa pivskim svetom u globalu, u poslednjim decenijama (od 70ih u Americi pa na ovamo) je primetan dramatični porast u broju malih i kućnih pivara.Ova umetnost kreativnosti, preciznosti i strpljenja, postaje sve raširenija i popularnija, međutim, u ne tako dalekoj prošlosti je u svetu dosta i trpela, pa je ponegde bivala i ilegalna. Sada je kućno pivarstvo jedan od omiljenih hobija širom sveta.
Prvi dani pivarstva
Drevne civilizacije su, u doba pre rasprostranjenosti pisma, koristile pesme i molitve kako bi očuvale svoje omiljene recepte, ali i kako bi ih podelile. Prvi kućni pivari bile su žene, a neko vreme je ova aktivnost bila vezana isključivo za njih.
Ovde se pod pivom podrazumeva gomila sličnih, fermentisanih pića, jer gotovo sve žitarice, od kojih su neke u to vreme bile poznate i korišćene uglavnom za spravljanje hleba, sadrže u sebi šećere pogodne za spontanu fermentaciju zahvaljujući divljim kvascima iz vazduha. Hemijska ispitivanja pronađenih glinenih posuda otkrivaju da se pivo proizvodilo čak i 3500 godine p.n.e. na teritoriji današnjeg Irana. Takođe, arheološka istraživanja su pokazala da se u nekim kineskim selima pravio sličan fermentisani alkoholni napitak čak i 7000 godina p.n.e. Slični individualni pivarski procesi sa gotovo istim metodama kuvanja su se odvijali i u drevnom Egiptu, kao i u drevnoj Mesopotamiji.
Baš u Mesopotamiji (danas teritorija Iraka), je pronađena i sumerska pesma koja datira iz 3900te godine p.n.e., a posvećena je u čast Ninkasi, boginji pivarstva, po kojoj danas nosi ime mnogo piva a i po neka pivara. U toj pesmi, sadržan je i najstariji pivski recept poznat čovečanstvu. Enzimski aktivan ječam tada se dobijao upotrebom hleba koji je već imao sve potrebne preduslove za uspešnu fermentaciju. Takođe je iz literature poznato da su pre oko 5000 godina, radnici u gradu Uruku kao platu dobijali pivo. Pivo se još spominje i u legendarnom sumersko-vavilonskom “Epu o Gilgamešu”.
Drevni pivari su najčešće koristili dvaput pečen ječmeni hleb i primitivne fermentore, odnosno bačve namenjene isključivo tome, koje su se koristile neobrojeno puta, i pravljene su tako da budu praktične i prenosive, kako bi ljudi čak i na putu uvek mogli imati pivo uz sebe.
Srednjevekovno pivarstvo
Razvoj pivara u srednjem veku potpomognut je upravo zahvaljujući kućnom pivarstvu kao normativu u svakom domaćinstvu. Srednjevekovne pivopije pivo nisu doživljavale samo kao produkt za uživanje, već su stalno isticali njegovu hranljivost, nutritivnu vrednost.
Engleski kućni pivara su razvijali različite tehnike pivarstva, iako su naravno posebno specijalizovali ejlove, po kojima su i najpoznatiji. U to vreme, iako su svi stilovi podrazumevali fermentisanu sladovinu izloženu uticajima kvasca, sladovina nije kuvana pre fermentacije kada se pravio ejl (dakle, još nije bilo govora o “kuvanju” piva). Takođe, ejlovi još uvek nisu podrazumevali upotrebu hmelja. To su i ostale dve glavne razlike u hronološkoj diferencijaciji između ejla (ale) i piva (beer).
Otkriće prokuvane zahmeljene (ili zagorčane mešavinom bilja) sladovine donelo je jednu od prekretnica u pivarstvu uopšte, unapređujući čuvanje, konzistentnost i ukus piva.
Šta je industrijska revolucija značila kućnim pivarima
Era industrijalizacije dala je mnoštvo značajnih darova pivarima, pomerajući do tada stisnute granice kvaliteta i raznovrsnosti ukusa.
Razlog zbog kojeg su u pojedinim regijama, prva piva imala primese dima na mirisu i ukusu, bio je to što se pivo često pripremalo na otvorenoj vatri i samim tim bilo izloženo dimu. Međutim, to je činilo sva piva sličnim, i, osim toga, temperaturu takve vatre bilo je vrlo teško kontrolisati, a to je, kao što danas znamo, neophodno. Izumi poput parne mašine i termometra pomogli su pivarima i umnogome olakšali brojne procese. Nakon toga, dimljeni ukus imalo je samo namerno dimljeno pivo.
Kasnije je usledelo otkriće areometra koje je direktno uticalo na efikasnost pivarstva i upravo su se nakon toga izrodili brojni stilovi, jer je merenje gustine tečnosti omogućilo pivarima eksperimentisanje sa kombinacijama različitih sladova.
Kućno pivarstvo danas
U ferbruaru ove godine navršilo se 40 godina otkako je kućno pivarstvo legalizovano u Americi.
Od mnoštva načina koji se koriste u svetu, 3 metode bi se mogle izdvojiti kao napopularnije: “all-grain” (kuvanje od celog zrna), delimično ukomljavanje (“partial mash”), i kuvanje sa ekstraktom (starter setovi). Džon Palmer, autor čuvene “How To Brew” knjige, izjednačava ova 3 procesa sa pripremom supe. All grain bi bio “from scratch” princip, ili kuvanje od sastojaka koje imamo u kući, sledi kuvanje sa osnovom od supe u kocki sa dodatkom nešto svežeg povrća, a kuvanje iz startera nepravedno upoređuje sa otvaranjem konzerve supe.
Iako najkompleksniji, all grain metod je danas dostupan i praktičnim amaterima. Ipak, ono što svi veliki pivari današnjice savetuju pre upuštanja u ovu avanturu jeste da se naoružate teorijskim znanjem. Srećom, pa je literatura o pivarstvu danas naširoko dostupna, a ako se i dalje ne snalazite – mi smo tu!

Slažemo se da su Stout, IPA ili Hefeweizen popularni sa dobrim razlogom, jer su fenomenalnih ukusa. Međutim, čak i kad je pivo u pitanju, ponekad je potrebno izaći iz zone komfora. Zato vam predstavljamo listu najneobičnijih pivskih stilova.
1. Grodziskie (Grätzer)
Ovo je u osnovi dimljeni pšenični ejl poreklom iz Poljske, davno zaboravljeni rođak Berliner Weiss stila. Kao i BW, ima nizak procenat alkohola, povremeno je kiselkast i veoma gaziran, ali ono što ga razlikuje je korišćenje pšeničnog slada koji je prethodno dimljen na hrastovini.
2. Gose
Ovaj srednjovekovni nemački stil poslednjiih godina doživljava renesansu u svetu. Gose je pivo gornje fermentacije, koje se sprema sa solju, korijanderom i dodavanjem različitih sorti bakterijskih kultura. Nastao je u Goslaru, ali je standard postavio zahvaljujući popularnosti u Lajpcigu, zbog koje je za ovaj pivski stil napravljen izuzetak u čuvenom nemačkom zakonu o čistoći (Reinheitsgebot). Tradicionalni gose karakterišu note limuna, začina i soli, a moderni predstavnici ovog stila se često igraju dodavanjem egzotičnog voća ili suvim hmeljenjem piva. Kod nas ste, između ostalih, imali priliku da probate Omnipollo Bianca Mango Lassi (na slici) u dve varijante, sa manje (3,5%) i više (6%) alkohola.
3. Chicha
Zvanično pivo Perua verovatno je najpoznatije po tome što se pravi sa pljuvačkom. Chicha pivara učestvuju i u procesu dobijanja slada, koji se pravi žvakanjem zrna kukuruza kako bi prirodni enzimi iz pljuvačke oslobodili šećere neophodne za fermentaciju iz zrna. Iako ovo zvuči jako nehigijenski, zrnevlje se kasnije kuva i steriliše, kako bi se uklonili divlji kvasci i bakterije. Chicha postoji u varijacima od nefermentisanog zaslađenog napitka za decu, pa do onog koji se sprema sa začinima, voćem ili čilijem, a koji je ipak više za odrasle.
4. Sahti/Gruit
Istorijska definicija piva koju svi znamo jeste da je ono napitak od vode, slada, hmelja i kvasca. Mađutim, šta sa onima kojima priroda nije podarila adekvatne klimatske uslove za gajenje hmelja? A sve to u vreme kada ga nije bilo moguće poručiti sa drugog kraja sveta u vakumiranom pakovanju. Naravno, oni su improvizovali. Sahti je tradicionalni finski ejl u kojem se za gorčinu, umesto hmelja, koriste grančice kleke. Odlikuje ga upotreba ražanog slada i estarskih kvasaca koji mu daju note začina i banana. Gruit je sličan, sa tom razlikom da nije isključiv u upotrebi kleke, već se za gorčinu može koristiti razno bilje, najčešće mirika (voskovka), hajdučka trava i vres.
5. Dampfbier
Poseban bavarski stil koji odlikuje upotreba kvasca za pšenična piva, iako se ne koristi pšenični slad. Kuva se uglavnom leti i fermentiše na višim temperaturama. Od kvasca dobija specifične note karanfilića i banana.
6. Kottbusser
Još jedno nemačko pivo koje se oduprlo Reinheitsgebot zakonu o čistoći piva i uz vodu, slad, hmelj, kvasac, sadrži još i ovas, med i melasu. Iako je stil poreklom iz grada Cottbus, oko sat vremena vožnje jugoistočno od Berlina, ponovo je oživljen zahvaljujući američkim pivarama. Kottbusser najviše podseća na malo slađi, pitkiji i orašastiji altbier.
7. Joppenbier/Hoppenbier
Još jedan vaskrsnuti istorijski stil, holandski stil piva koji kombinuje elemente engleskog barleywine i belgijskog lambika. Karakteriše ga i spontana fermentacija. Upitno je koliko su modern varijacije ovog piva verne originalnom stilu. Jedno od njih, koje smo imali priliku da pijemo u Majstoru (Joppen – Hoppenbier na slici), pravi se upravo po receptu iz 1501. godine. Istorijski izvori o ovom stilu kažu da poseduje slatkoću portoa ili likera od višanja, koju prati vinska kiselost od divljih kvasaca.
8. Burton Ale KK
Staro je novo! Poreklom iz mesta Burton-on-Trent, Burton ejl je bio neverovatno popularan stil pre nego što su ga prešišali Pale Ale i IPA. KK u imenu označava da je pivo namenjeno dužem čuvanju, odnosno da ima duži rok trajanja od prosečnih piva u to vreme (što bi značilo da je imao i viši sadržaj alkohola i hmelja). Spekuliše se da je moderno eksperimentisanje sa ovim starim stilom zapravo izrodilo mega popularni crni IPA, kombinaciju kafenih pečenih sladova i agresivnog hmeljenja.
9. Faro
Ako ti je lambik previše neobičan ili preterano kiseo, možda bi ti se dopao njegov nežniji rođak. Faro je zaslađen trščanim šećerom a ponekada mu se dodaju klasični belgijski pivski začini poput pomorandžine kore i korijandera. Pravi, istorijski faro nikada ne bi mogao biti flaširan jer bi fermentacija nastavljena dodavanjem šećera izazvala eksploziju boce, ali se zato savremene verzije ovog pića pasterizuju kako bi se taj problem izbegao. Faro je kroz istoriju bio sinonim za loše i nekvalitetno piće kojem se čak i Bodler podsmevao nazivajući ga vodom iz kanalizacije i pivom koje se pije dva puta. Posle ovakvih opisa, ko ne bi poželeo da ga proba?!
10. Koyt (Kuit)
Ovo pivo je sa scene stilova u potpunosti istisnuo lager. Moderne interpretacije ga predstavljaju kao malo kremastiji pšenični PA. Koyt je holandski stil piva za koji danas istoričari nisu sigurni da li je podrazumevao upotrebu hmelja, ili se pak i kod njega za efekat gorčine koristila mešavina različitog bilja, karakteristična kao pivski začin tog vremena i poznatija kao “Gruit”.
11. Kentucky Common
Pivo nastalo u vremenu pre prohibicije, u okolini Luisvila. U savremenim varijantama Kentucky Common je daleki rođak burbona jer se za njegovo kuvanje koristi kukuruz i raž. Ipak, ovo je jedan mnogo pitkiji braon ejl sa neznatnom osvežavajućom kiselošću.
*adaptirano sa portala Mental Floss

Luna park za sve preko 18 godina. Anderson Valley, Anchor, Bakunin, Baladin, Beerbliotek, Birrificio Lambrate, Brasserie de Blaugies, Brekeriet, Brew Age, Brewfist, Brewlok, Canediguerra, Cerveza La Maldita, Dios Corvos, Dugges, Edge Brewing, Extraomnes, Fantome, Garage Beer, Hoppy Road, Jaws, Mad Scientist, Moor, Naparbier, Ostrovica, Pohjala, Raduga, Rebel, Retorto, Rodenbach, Smutty Nose, Struise, Thornbridge, Tiny Rebel, Uiltje, Zagovor. Mnogi, mnogi drugi. Svi na jednom mestu, pregledni i pristupačni, a opcije za planiranje pivske rute bezbrojne. Od čega da krenemo? Kojim redom? Mmmmikkeller? Ili nešto za šta još nismo čuli? Kiselo, dimljeno, imperijalci, IPA, barikirano? Najbolja pivara na svetu, najmlađa pivara na svetu. Da nema ovako dobre domaće klope (Dijagonala, Homa, Square Nine, Holly Smokes), za par sati bi bila vrteška u glavi i u nogama.
Zvuči kao san jednog neobaveštenog beer geeka. Neobaveštenog, jer svi koji prate pivske tokove (ne samo one od česme do čaše), znaju da se u Beogradu jednom godišnje, a ove godine već četvrti put, održava Vrteška, međunarodni pivski festival sa gostujućim imenima od kojih nam se vrti u glavi.
Zahvaljujući ovom entuzijastičnom projektu Kabineta i Samo piva, 11. i 12. maja 2018. smo imali priliku da otputujemo preko okeana ili da okusimo izuzetno retka i vredna piva i da upoznamo kreativne umove i vredne ruke koje stoje iza njih (Meet The Brewer sekcija sa Canediguerra, Rewort, Uiltje i Mad Scientist timovima), i to ne samo u REM fazi u udobnosti sopstvenog kreveta, nego zaista, šetnjom do festivalske lokacije.
Koncept je jednostavan: preko 30 točilica i nema reprize, degustacijska čaša i program sa osnovnim informacijama o učesnicima. Radoznalost, raspoloženje, radost. Dva dana pivske euforije uz adekvatnu muzičku pratnju. Vrteška nastavlja da pomera granice tvog doživljaja piva.
Ove godine, Vrteška nas čeka u Samo pivo pabu 10. i 11. maja. Industrijska, serijska piva su našla sebi ravne, u liku i delu posvećenih i beskompromisnih proizvođača kraft piva, male pivare koje su našle put do vas, kvalitetom i daleko manjim reklamnim budžetima šalju poruku da imate pravo na pivo kakvo zaista treba da bude. Dva dana ozbiljnog piva, savršenog izbora hrane i naravno muzike.

Ispratiti brojnost hmeljnih sorti je velika veština. Zato smo vam priložilli listu alternativnih hmeljeva, za sorte koje možda ne uspevate da nađete na našem tržištu.
Možete je preuzeti ovde. Zamenski hmeljevi
Recent comments
Molim vas .. dal mogu biti kontaktiran kad vam stignu nove zalihe....
posted in Mali vodič za pivarske početnikefrom Aleksandar savic
Da li je to kurs-obuka proizvodnje piva i koliko košta?
posted in Privatno: Pivska ekspedicija – kurs o pivufrom Dragan
Sta se desava ukoliko je temperatura sladovina veca od 20 stepeni kada...
posted in 35 minuta posla + malo strpljenja = uživanje u 20 litara pivafrom Aleksandar
Postovani, Posle flasiranja pivo se cuva dve nedelje na sobnoj temperaturi (20C)...
posted in Kako napraviti domaće pivo – videofrom stevan.seckovic
Pozdrav! Cuo sam da kad se piva stavlja u boce, umjesto secera...
posted in Privatno: Priprema kućnog piva ili kako smo napravili Blok 63from marko